- Home
- Vesti
- Vesti iz Valjeva
- Hrana za sve gladne bez novca u pečenjari “Mala Šumadija”

Hrana za sve gladne bez novca u pečenjari “Mala Šumadija”
Poznata valjevska pečenjara “Mala Šumadija” koja od svog otvaranja svake godine na Božić i Vaskrs poklanja pečenje svim sugrađanima koji nisu u mogućnosti da iste kupe, od nedavno je počela sa deljem dnevnih obroka za sve one koji su gladni, a nemaju novca za kupovinu hrane.
Vlasnik pečenjare Zoran Jakovljević o svom humanom radu skromno kaže:
“Želeo bih prvo da iskoristim priliku i pozdravim čitaoce i pratioce portala “Objektiva” i da naglasim da smo samo od Vaskrsa produžili našu humanitarnu akciju, jer živimo u teškom vremenu u kojem ima mnogo gladnih usta. Malo su ljudi skeptični kada pročitaju u izlogu, a malo i ne veruju, ali ipak dolaze. Čini mi se da se malo stide i srame, ali ipak dolaze. Eto, za vikend, u subotu smo imali jela koja su preostala i ja sam pozvao neke ljude koji su prolazili pored pečenjare i spakovao im svu hranu na poklon. Bolje je i lepše pokloniti nego baciti. Ljudi su zahvalni. Imamo par ljudi koji nam se jave telefonom i kojima odnesemo hranu na kućnu adresu. Imamo par beskućnika koji su na hrani kod nas svakodnevno. Kod nas je sve fleksibilno. Neko dođe i kupi hranu za 300 dinara, a dobije za 500, ali u našoj pečenjari može baš lepo da se jede za 350 dinara. I uvek nekoga častimo, ali onaj koji iskreno nema njemu je zagarantovan obrok”.

Smatraš li da bi i drugi ugostitelji mogli da krenu tvojim primerom?
“Ja razmišljam da pokrenem inicijativu sa restoranima koji organizuju svadbena veselja, jer nakon svake svadbe ostaje mnogo hrane. Mnogo hrane se nakon veselja baci. Ja sam čak imao ponude od jednog ugostitelja da prodajem preostalo pečenje sa veselja, i naravno odbio sam to. Ja to u životu ne bih uradio. Pa zar nije bolje napraviti jedan objekat gde ljudi mogu doći ponedeljkom i utorkom i pokloniti tu hranu nego je baciti. I objaviti naravno gde može da se preuzme. Mnogo bi lakše bilo i ljudima koji ne znaju šta će sa tom hranom, pomije se vuku u buradima. Zar nije lepše da se neko obraduje besplatnom obroku. Vidite i sami za Zadušnice koliko ljudi skuplja u kese ono što se ostavi na groblju. Nikada ovako nije bilo. Najteže mi je kada dođe neko i želi da kupi 200 grama pečenja. Uvek dam više, jer 200 grama pečenja je malo i mom sinu koji ima 12 godina. Nisam ja neki svetac, ja sam običan čovek iz naroda koji vidi šta se dešava oko nas. Ova ponuda važi za sve, i samohrane majke i decu i za sve koji nemaju novca. Nisam ja milioner, ali uvek malo prebacimo od naručene težine. Ne volim da ledim meso, ali ako se ne podeli u pečenjari ja ponesem i podelim komšijama. Moje komšije znaju da kada se kod mene nešto pravi oni prvi dobijaju, na probu. Takav nam je komšiluk, i komšije meni donose isto. Kod nas u komšiluku još važi onaj starinski kodeks poštovanja komšije i familije, mada je sve manje toga u današnjem vremenu”.

“Ovu priliku koristim da pozovem sve koji nemaju hrane da svrate, neka se jave telefonom, neko od nas će doneti na kućnu adresu. Ubacili smo u pečenjaru i kuvana jela, mislim da su porcije prikladne i sasvim dovoljne za obrok. Naravno ko želi da kupi može da se uveri u kvalitet, jer su cene takve da se maltene ne isplati da se sprema kući. Musaka, sarma, punjene paprike, gulaš, paprikaš, čorbe, imamo i dalmatinska variva pošto je naša kuvarica iz Mostara, vrhunska je. Rižoto sa morskim plodovima, sa pečurkama… Mi smo pioniri u ovom poslu ali se trudimo da podignemo na viši nivo. Za vikend (Mala Gospojina) smo savili 500 sarmi i svi su bili oduševljeni. Iz moje suđare stigao je nadimljen gronik i sve je bilo vrhunsko.
Još jednom koristim priliku da pozovem sve koji nemaju novac da svrate u pečenjaru “Mala Šumadija”, naćiće se za besplatan obrok, i niko neće ostati gladan”.