Navršilo se 27 godina od bombardovanja Srbije, a sve je više obolelih ljudi u našoj zemlji od raznih vrsta kancera. Ono što je vremenom bila priča potkrepljena sumnjama poslednjih godina sve je očiglednija. I dokazana. I nije samo u pitanju teritorija Kosova i Metohije i juga Srbije. Prvi zvaničan dokaz zabeležen je i u Valjevu. Biljana Tanasijević Vuksanović, profesor francuskog i latinskog jezika je prva obolela osoba od kancera čijim ispitivanjem rezultata rađenim u Italiji je i zvanično dokazano da je bolest nastala od posledica bombardovanja NATO alijanse.
Ovo je njena priča:
“ U decembru 2024. godine sam saznala da sam obolela od karcinoma endometrijuma, u februaru 2025. godine sam operisana, a nakon toga sam po savetu advokata Srđana Aleksića poslala biopsiju u Italiju na ekspertizu. U januaru ove godine sam dobila te nalaze u kojima je pronađeno da osim uranijuma u organizmu imam i teške metale. Uranijuma u organizmu imam po kilogramu težine ogromnu količinu, prisutan je i aluminijum i kadmijum koji spadaju u prvu grupu kancerogenih elemenata, kao i kobalt i nikl koji spadaju u drugu grupu. To je ono što je ekspertizom dokazano. Inače, laboratorija u Italiji je jedina koja se bavi takvim proučavanjima. Ja nisam usamljen slučaj u Srbiji, po mojim saznanjima od 110 uzoraka koji su poslati u 98 je pronađeno isto što je pronađeno i kod mene. Bor, Majdanpek, Pančevo, Kragujevac, Čačak, sve su to podatci koje ima advokat Aleksić. Ja nisam bila na Kosovu, bila sam u centru Valjeva, ali zanimljivo je da u mom organizmu i organizmu generala Pavkovića postoje isti elementi- i teških metala i osiromašenog uranijuma, što govori da su i drugi gradovi a ne samo Kosovo bombardovani sa projektilima koji su u sebi sadržali osiromašeni uranijum. Da li je to bio neki eksperiment ili ne, jer projektili sa osiromašenim uranijumom prodiru dosta dublje od ostalih ne znamo, ali znamo da su i ostali gradovi bombardovani sa istim bombama kao i Kosovo i jug Srbije. Sam advokat Srđan Aleksić, član beogradske i niđke komore se već osam godina bori da dokaže da je ovoliki broj obolelih posledica bombardovanja. U Srbiji se o tome govori jednom godišnje, 24. marta. Najbliža porodica i rođaci advokata Aleksića stradala je na jugu Srbije od karcinoma 5-6 godina nakon bombardovanja, velika količina je bombi bila. Obišao je čitavu Evropu pričajući o tom problemu“.
Kako se osećate nakon operacije, da li je smanjena količina kacerogenih supstanci u organizmu?
„To niko ne može da zna, jer u Srbiji niko ne radi tu vrstu provere i ja bih lično volela da znam da li je nešto smanjeno, ali niko u okruženju ne radi tu vrstu analize. Jedini je izbor ponovo ta laboratorija u Italiji, gde bi se putem krvi ustanovilo da li je nešto ostalo ili ne. Pomirila sam se sa sudbinom, guram dalje, trenutno se dobro osećam, nemam nikakvu terapiju. Imala sam zračnu terapiju, ali sam u konstantnom strahu , jer na svaka 3-4 meseca prolazim skener i magnet, uz razne nalaze. Svaki put strepim da li će nešto novo biti otkriveno“.
Da li postoji mogućnost da tužbom naplatite bolest koja je nastala upravo od posledica bombardovanja?
„Da, o tome će biti priče na tribini koja će se održati u petak u Valjevskoj gimnaziji u 18 časova. Podnećemo tužbu najpre protiv države Srbije, a potom će i advokat Anđelo Fioretartalja , italijanski advokat će tužbu poslati u Luksemburg gde se tuži NATO. Italijanski advokat je već dobio oko 500 tužbi za Italijanske vojnike koji su bili na Kosovu i koji su nakon povlačenja sa Kosova oboleli ili preminuli. Uglavnom su porodice uspele da dokažu da je sve to posledica boravka na Kosovu“.
Tribina će govoriti o bombardovanju i posledicama?
“ U petak će biti emitovan i film „TOXIC NATO“ jednog nemačkog režisera, a Srđan Aleksić je u svojoj knjizi „Projektili pravde“ mnogo šire objasnio celokupan problem. Prošlo je 27 godina, ali ono što mnogi ne znaju je da proces raspadanja svih teških metala, posebno osiromašenog uranijuma je milijarde godina. Ono što je mene podstaklo da mu pomognem u celoj ovoj priči osim toga što je on bio inicijator da pošaljem biopsiju u Italiju je i podatak da je sve više autoimunih bolesti kod dece, i slabovidosti, i dijabetisa, neplodnosti kod mladih bračnih parova. To znači da postoji uzročno- posledična veza. Nije lako govoriti o svemu ovome, posebno javno. Ni o bolesti, ni o svemu tome ni meni sa tim saznanjem, jer nikada ne znate šta će se dalje desiti, ali tu smo gde smo , moramo da guramo. Ovu tribinu bi dobro bilo da čuju i vide posebno ljudi koji imaju zdravstvenih problema“.
