23/06/2025
Najnovije vesti
vizual izvor Moderna galerija Valjevo izložba slikar Naod Zorić 06 2025 prenosi Objektiva.rs vesti News Serbie Balkan Europe Art

Moderna galerija Valjevo – Izložba Naoda Zorića “Interegnum”

By on 08/06/2025

Otvaranje izložbe Naoda Zorića Interegnum u subotu 14. juna 2025. godine u 12 časova u Modernoj galeriji Valjevo. Izloženi opus čine slike i crteži nastali u periodu od 1998. do 2025. godine.

Prema rečima kustosa Moderne galerije Valjevo: “Jedinstvena piktoralna poetika Naodovih slika svedoči o umetnikovom posvećenom istraživanju ekspresivnih svojstava likovnih elemenata. Naod stvara autentične predstave ljudske egzistencije, tumačeći njenu istorijsku uslovljenost i geografsku determinisanost.”

U katalogu izložbe, autorka teksta Interegnum, istoričarka umetnosti Nataša Kristić piše: “Kada stanete pred Naodove slike, prvo što Vam se otme u mislima je da posmatrate još jednu nacionalnu epopeju Crne Gore. Ali, nije tako. Ako ostanete dovoljno dugo, slike će Vam pripovedati i svedočiti mnoge tajne. Neke su uistinu istorijske, ali mnoge su čist, ljudski zapis duše. Slike će Vam ispovedati nedaće i tanana osećanja onih koje istorija uglavnom zaboravlja, onih koji su istkani od oranica ukradene zemlje planini, onih koji u svakoj jednačini gube, onih koji ćuteći nose, onih koji nemo plaču i istrajavaju. Naod je kažu slikar, ali viđeno tvrdi drugačije. Njegove slike su više od nanosa boja, utkane svetlosti i baždarene kompozicije. On beleži, on pamti, on promišlja, on veruje i sumnja, on je ispovednik i prorok, on se moli, nosi i tone, on rađa i uzdiše, on vibrira u svetu koji neumitno iščezava.”

Ukazujući na sadržaj radova, profesorka Nataša Kristić napominje: “Teme Naodovih slika su britke i rudimentarne. Poput tla na kom su ponikle, one ne komplimentiraju estetičnoj potrazi za savršenom formom. U njihovom okrilju nema polikletovske potrage za idealom lepote. One su krik i jauk, oda i vapaj; one su tiha molitva i neutešno naricanje; one su jetki jad i železna korota; one su raslabljena nada, neprolazni bol i surova istina. Pažljiv posmatrač će lako uočiti nedostatak principa mladosti. Monumentalne figure, najčešće muške, stameno postuliraju patrijahalni svet iskustva, tradicije i žilavog borbenog duha. Preživeli ranjeni ratnici odenuti u nacionalne nošnje, nakon boja nesvesno poziraju umetniku (1). Ipak, na platnima ne iskrsavaju njihove taštine, niti očekivana portretna obeležja. Slikar, poput kakvog alhemičara, transsupstituiše istoriju u ep. Autorka ističe da: Tematski opus Naodovih studija ne zaobilazi ni patnje ženskog nacionalnog bića. Starice, heroine, junak − žene, podvižnice, ožalošćene majke i supruge bez ropca, gotovo pokorno, nose svoju arhetipsku ulogu čuvara ognjišta (2). Njihova monolitna, masivna tela u svom unutrašnjem bilu baštine sve porođaje i stradalne muke crnogorskog roda. One su Jungovo kolektivno nesvesno, tupi damar odjeka u narodnoj trusi (3), ispucala kora žedne zemlje, čvornovito korenje sa jetkog, osutog tla. One su prošlost i strah za budućnost. One su zvonke kacije (4) za praštajuće molitve upućene nebu. Za razliku od muškaraca, žene koračaju kroz istoriju patnje odenute u skromne suknene dnevne odežde”, dok o likovnoj poetici Naodovog stvaralaštva kaže:

“Centralno težište Naodovog slikarstva počiva u sposobnosti da spoji duboko tradicionalni aksesoar tema i motiva sa izrazito modernim slikarskim postupkom. Posmatrano isključivo iz ugla tehničke percepcije slikanog polja, njegov opus teži da odgonetne idealnu meru odnosa linije i boje u postupku inteziviranja ekspresije. Ova dva, neretko jukstapozicionirana elementa, vode kontinuiranu borbu kontradiktorno težeći ka postizanju opšte harmonije. Viševekovna istorija umetnosti uči nas da se sklad elemenata slike postiže njihovom ugodnom ravnotežom. Nasuprot ovim uverenjima, Naodovo slikarstvo dokazuje da je moguće postići sazvučje i u uslovima izrazitog nemira i uskomešanosti elemenata kompozicije.”

Isoričarka umetnosti, likovna kritičarka i profesorka Nataša Kristić esej zaključuje rečima: “I stoga, kada sretnete Naoda Zorića, znajte da je on sasvim slučajno sa ove strane platna. Jer, njegovo biće u potpunosti egzistira u svetu slika koje svedoči. Njegov je puls satkan od malog broja nepokolebljivih boja istočenih iz srži zemlje kojom se ponosi. Njegove plave su esencije neba i mora, njegove zelene istakne na vetrovitim pašnjacima, crne i sive istočene iz prkosnog kamena, bele, oker i zlatne spuštene iz beskraja vaseljene, a surovocrvene iznedrene iz srca i nasleđa. Ne možemo reći da je Naod samo transmiter Božije volje. On je više od toga. On je hroničar strasti i pasije jednog naroda, termometar bila kolektivne svesti, drevni druid koji prenosi magiju iz jednog medija u drugi. On je istovremeno verni pas i čuvar istorije. On je potomak i predak obavezan na sećanje. On se boji, on sanja, on se nada u ime mnogih.”

Ovo je prva samostalna izložba Naoda Zorića u Modernoj galeriji Valjevo. Izložba će biti otvorena do 15. avgusta 2025. godine.

(1) Preživjeli ratnik, kombinovana tehnika na papiru, 90 x 60 cm, 2025; Posle boja, ulje na platnu, 99 x 140 cm, 2024; Ratnik, ulje na platnu, 99 x 140 cm, 2023; Ranjeni Crnogorac, ulje na platnu, 99 x 140 cm, 2009; Stari ratnik, ulje na platnu, 139 x 249 cm, 2025.

(2) U koroti, ulje na platnu, 99 x 140 cm, 2009; Stara Crnogorka, kombinovana tehnika na papiru, 28 x 40 cm, 2012; Čoek žena, ulje na platnu, 104 x 208 cm, 2017; Ranjena Crnogorka, kombinovana tehnika na papiru, 190 x 177 cm, 2019; Pored vatre, kombinovana tehnika na papiru, 98,5 x 150 cm, 2020; Dvije starice, ugalj na papiru, 99 x 118 cm, 2020; Baba, ulje na platnu, 99 x 140 cm, 2022; Lelek, kombinovana tehnika na papiru, 102 x 130 cm, 2025.

(3) Prim.prev. Narodno crnogorsko kolo trusa spada u red rodno mešovitih igara koje se izvode bez vokalne i instrumentalne pratnje. Zovu ga još i nemo kolo, jer se tokom izvođenja čuje samo bat koraka i zveket nakita.

(4) Prim.prev. Kacije (grč. katzio) su vrsta kadionice sa poklopcem i dugom drškom o koju su okačeni praporci, a koja se koristi samo u posebnim prilikama.

Naod Zorić je rođen 1968. godine u Đurđevića Tari u Crnoj Gori. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umetnosti na Cetinju, odsek slikarstvo, u klasi profesora Dragana Karadžića 1993. godine. Postdiplomske studije završio je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu u klasi profesora Radomira Reljića 1995. godine. Studijski je boravio u Parizu 2007. godine.

Član je ULUCG od 1994. godine. Dobitnik je stipendije za talentovane studente. Živi i stvara kao slobodni umetnik. Samostalo izlaže od 1993. godine. Priredio je četrdeset sedam samostalnih izložbi i učestvovao je na brojnim kolektivnim izložbama.

Dobitnik je brojnih prestižnih nagrada: Nagrada za najuspješnijeg studenta na odsjeku slikarstvo, FLU Cetinje (1989/90); Nagrada za sliku na 25. hercegovskom zimskom salonu (1992); Nagrada Milunović, Stijović, Lubarda ULUCG (2007); Trinaestojulska nagrada za 2023. godinu; Grand Prix na 12. mojkovačkom likovnom salonu – Salon umjetnosti sjeverne regije (2023).