Tradicionalna Svetosavska akademija koju zajednički već dugo vremena realizuje Valjevska gimnazija i Eparhija valjevska, održana je sinoć u prepunoj sali Centra za kulturu.

Mešoviti hor Hadži Ruvim svečano je otvorio akademiju, a potom se nakon uvodnih najava prisutnima obratio vladika valjevski Isihije koji je između ostalog rekao:
“Sveti Sava, zajedno sa svojim ocem, potporom, a ujedno i duhovnim sinom, Velikim županom Stefanom Nemanjom – Svetim Simeonom, tajnovidno sazercava lica Trojičnoga Boga kroz crnorizačko tihovanje. Na tom temelju, on će zboriti „gospodi hrišćanskoj”, kako narodni pevač uz gusle pokolenjima predaje, “kud babo poharči blago”- na Hilandar, Studenicu, na kaldrme i mostove, na hleb ubogima… u ime Hristovo, za danas i u vekove. Neimarski u kamenu, zografski u bojama, milosrdno rukom
blagorodnom kraj dvora, njiva i puteva. Ispunjen i vođen Božanskom ljubavlju, nad moštima od Gospoda proslavljenog mu oca, Svetog Simeona, Sveti Sava u zagrljaj
privodi zavađenu braću, zavađene dve koncepcije, Vukana i Stefana. Ispunjavajući i ovaj priziv, najmlađi Nemanjić u datom istorijskom trenutku – opasnosti od osvajačkih pohoda latino- umstvujućih Krstaša i raspada države vraća jedinstvo u svom narodu. Ujedno se posvećuje njegovom prosvećivanju, jednako prisutan kao mudri savetnik bratu Stefanu Prvovenčanom udržavnim stvarima i pregovorima sa vladarima savremenicima”.

” Ovaj čin, kao i delanje Svetog Save uopšte, po povratku saSvete Gore u Srbiju , ključna je i zavetna pouka o slozi u Gospodu, kao temelju svakog dobra i napretka. O ovome će vekovima kasnije “najveći Srbin posle Svetog Save” – Sveti Vladika Nikolaj – skovati amanet: “da se Srbi slože, obože i umnože”; amanet, koji čeka na ispunjenje, koji je priziv i nama danas, po slabosti ljudske prirode, palim, zavedenim i obremenjenim, a po nizu svetih u nebeskoj otadžbini, bogato darovanim i ukorenjenim.
Braćo i sestre, od Boga nam poverenim da zajedno Bogu služimo, imajmo uvek pred očima i u srcima lik Svetog Save! Naša crkva, naša kultura, škola, vrline i sve ono čime gradimo sebe i svet oko sebe, čime postojimo kao jedinstveni na ovoj planeti – delo su Svetog Save, Svetih Nemanjića i svih izvrsnih bogom-danih izdanaka našeg naroda kroz istoriju. Svi oni su upravo u Svetom Savi nepogrešivo prepoznavali uzor, nadahnuće i putevoditelja. Starajmo se i podvizavajmo da tako bude i danas, i doveka. Učite i upoznajte sve što razne kulture i civilizacije kao nasleđe imaju da ponude, ali ne dozvolite da vas bilo šta, ma koliko estetski besprekorno, ma koliko krasnorečivo ili tehnološki ubedljivo, odvrati i udalji od onog suštastvenog, onog identitetskog u biću naroda čiji ste deo, a to je Svetosavlje kao filosofija života, po rečima bogomudrog Starca Justina
Ćelijskog. Mudrost i radost obasjana Hristom, Jedinim čovekoljupcem, Koji prašta grehe i uvrede, Koji ne traži žrtvu, već se sam na žrtvu prinosi. Neka bi Gospod dao da, molitvama Svetog Save, opstajemo i stvaramo u slavu Božju, a na dobro
bližnjih kako je on svojim primerom posvedočio. Živeli, na mnogaja ljeta”.

Potom se prisutnima obratio i Protojerej- stavrofr Jovan Milanović, rektor Karlovačke bogoslovije koji je govorom na temu “Mi u Svetom Savi- Sveti Sava u nama” prisutne potsetio na istorijski i duhovni značaj Svetog Save.

U nastavku programa Gimnazijalci su predstavili svu raskoš i talenat koji ih odvaja od svojih vršnjaka. Muzičko scenski recital “Raduj se” po scenariju i režiji Anđelke Jeremić, uz odličan izbor muzike Vladimira Jankovića i Marka Tomića i scenografiju Marinka Lugonje, urađen je profesionalno i na višem nivou koji prevazilazi srednjoškolski.


Gimnazijski program na bini je predstavio preko 50 učesnika dramske, recitatorske, folklorne i muzičke sekcije, a sjajnom koreografijom u čijoj realziaciji je pomogao sveštenik Aleksandar Panić dočaran je ovaj deo programa.
Svetosavska akademija kojoj su prisustvovali i gradonačelnik Valjeva Lazar Gojković i Zorica Jocić, načelnica Školske uprave završena je himnom Svetom Savi koju su izveli zajednički hor Valjevske gimnazije, mešoviti hor Hadži Ruvim i hor Emanuil.
