19/03/2024
Najnovije vesti

SLOGA ČINI SNAGU

Autor 19/12/2021

Jordan, Milan, Milena, Nikola, Rada, Tamara, Teodor i Mateja. Četiri generacije u jednom domu u familiji Ćesarević u selu Vragočanica. I ovo može da bude jedna obična priča o jednoj familiji, o jednom domaćinstvu kakvih je sve manje u Srbiji. Obična ili ne ali je svakako zanimljiva i lepa.

Sela su nam gotovo pusta, deca se školuju i odlaze, sela zamiru a domaćinstva se gase. I oni koji odu retko se vraćaju sem o slavama i važnijim datumima. Neki se čak i stide svoga porekla. Kakve samo greške prave…

Za one koji su čuli ali ne znaju selo Vragočanica se nalazi na 20 kilometara od Valjeva, podno Medvednika. Deda Jordan, najstarija glava porodice, sa sinom Milanom i snahom Milenom, unukom Nikolom, snahom Radom i troje praunučića sa početka i jesu povod za ovu priču. Ponajpre jer je unuk Nikola nakon ženidbe rešio da ostane da živi i stvara porodicu na selu.

” Nisam bio baš dobar đak, ali da iskren budem nije me ni vukao život u gradu. Oduvek sam želeo da ostanem da živim na selu.Imamo 10 hektara zemlje, dosta šume, ima se šta raditi i od toga živeti. Malo nas je ostalo u selu, pored mene imamo samo još dvojicu mlađih dve godine od mene, ostali su otišli u grad. Mi se komšiski lepo slažemo, pošto nemamo kompletnu mehanizaciju dosta se pomažemo i tako dobro funkcionišemo”.

A do Ćesarevića u Vragočanici se stiže seoskim makadamom, tri kilometra udaljenim od glavnog, asfaltnog puta. Poslednjih pola kilometra je put pod velikim nagibom do koga se dolazi preko malog drvenog mosta, čini se nebezbednog i za putničke automobile. Razni otkupljivači ne usuđuju se da voze preko mosta ispod koga protiče rečica, ali to nije smetnja da domaćini svoje proizvode “spuste” do glavnog puta. Domaćinstvo održava 30 ari maline, 40 kupine, seje se kukuruz, šume i njive drugih vlasnika uzimaju se za rad na “pola”.

“Nekada je bilo potpuno drugačije, u selu je bilo mnogo više stanovnika. Nismo imali traktore ni priključne mašine, sve se ručno radilo, ali je u svakom velikom poslu bilo mnogo komšija koji su pomagali. I tako je išlo u krug. Svi smo bili zadovoljni, a onda su došle 80-te godine, kada se sa sela krenulo u grad. Malo po malo ostadosmo bez seljaka, i sve nas je manje i manje”, priča Nikolin otac Milan, dok najstariji član ove porodice Jordan, Milanov otac na sve priče odmahuje glavom i gleda setno u daljinu. “Nekada smo za 27 metara šljive imali novca da kupimo nov Ferguson, a sada… Na Stavama je radila zadruga koja se bavila otkupom stoke, sada ni nje nema, a nekada je svakog utorka bio otkup stoke. Sada se otkupom stoke bave uglavnom nakupci. Mi imamo samo četiri krave i stado od 50 ovaca, a planiramo da stado proširujemo” kaže Milan.

“Moja supruga Rada odnedavno se zaposlila u Valjevu, pa svaki dan putuje na posao, a po povratku pomaže mojoj majci u domaćinstvu” priča Nikola i dodaje:” Naša deca Tamara (8),Teodor (5) i Mateja (3) nemaju mnogo drugova za igru, a od naše kuće do škole na Stavama ima nekoliko kilometara, pa se autom voze u školu. Škola u Vragočanici ima četiri učenika- tri devojčice i jednog dečaka priča Nikola i dodaje “da su jedini veći problemi kada su hladne zime sa dosta snega”.

Prilikom posete ovoj porodici primetna je sloga koja je nekada krasila seoska domaćinstva. Svako radi svoje deo posla, deca kulturna i vaspitana. Zadržao se duh staroga sela u porodici Ćesarević. Deda Jordan kaže da je najbogatiji deda jer od unuka Nikole i unuke Snežane (nagrađena je od pok.vladike Milutina ordenom sv. Vladike Nikolaja za rođenje petog deteta u braku sa sveštenikom Dejanom Tripkovićem) ima osmoro praunuka. Muški vode 5:3.

Dok podmladak u svojim sobama uživa, ostavili smo ljubazne domaćine u planiranju nedeljnih aktivnosti. A njih je u ovom periodu samo naizgled manje nego leti.