Nakon minute ćutanja kojom je odata pošta svim nastradalim u NATO bombardovanju jučerašnja konferencija za medije koalicije Svanuće praktično je demantovala izjave iz Gradske uprave Valjeva po pitanju sumnji u uzurpaciju dve gradske parcele. Prošla konferencija za štampu izazvala je burne reakcije, potom i izjavu gradonačelnika, ali odbornici ove koalicije potkrepljuju svoje sumnje činjenicama.
Na tu temu govorio je najpre Nemanja Jakovljević i tom prilikom rekao:

Načelnik nije pomenuo da je lično dobio formalan akt još 12.03.2026. U svom televizijskom obraćanju načelnik je javnosti rekao da je 9.3.2026. godine Pravobranilaštvo obavestilo inspekciju i da je od tog trenutka sve počelo da se kreće. Međutim, prećutana je činjenica da je načelniku Gradske uprave već 12.03.2026. godine bio upućen poseban pisani akt, naslovljen upravo na njega, u kome je izričito navedeno:
„Obzirom da je u pitanju stvar koja zahteva hitno koordinisano postupanje inspekcije i organa za utvrđivanje, naplatu i kontrolu izvornih prihoda, molim da, u okviru svojih ovlašćenja, obezbedite postupanje nadležnih organizacionih jedinica Gradske uprave.“ U tom aktu nije samo traženo da inspekcija izađe na teren, već je načelniku bio jasno dat i pravni model postupanja, i to: da organ Grada nadležan za utvrđivanje, kontrolu i naplatu izvornih prihoda, na osnovu akta nadležne inspekcije, pokrene postupak i donese rešenje o utvrđivanju naknade za korišćenje javne površine bez dozvole,
za period koji nije obuhvaćen zastarelošću, najmanje 5 godina unazad, za K.P. 8902, i za javni (ulični) deo K.P. 8771, uz izričito pozivanje na:
čl. 240 st. 3 Zakona o naknadama za korišćenje javnih dobara — utvrđivanje po aktu nadležne inspekcije, čl. 240 st. 4 — uvećanje od 50% zbog zloupotrebe, čl. 240 st. 5 — nadležnost organa JLS za javne prihode,
kao i uz zahtev da se primeni i obračun zatezne kamate po Zakonu o poreskom postupku i poreskoj administraciji.
Dakle, nije tačno da je gradska uprava tek sada “sama došla” do ideje šta treba raditi. Načelnik je to dobio napisano, pravno obrazloženo i blagovremeno. To u svom javnom nastupu nije pomenuo. Prećutano je i da je prva prijava podneta još 26.01.2026, ali je unutar same uprave kasnila više od mesec dana. Načelnik je u javnom istupu ostavio utisak da je priča o svemu ovome praktično krenula tek kada je Pravobranilaštvo reagovalo 9. marta. To nije tačno jer je još 26.01.2026. godine poslate prijave: Republičkom pravobranilaštvu – odeljenje Valjevo, Gradonačelniku grada Valjeva, Gradskom pravobranilaštvu, Odeljenju za imovinske poslove i opštu upravu.
Međutim, prijava Gradskom pravobranilaštvu je greškom završila u Odeljenju za imovinske poslove i opštu upravu, pa je rukovodilac tog odeljenja tu prijavu prosledio Pravobranilaštvu tek 02.03.2026. godine, koje ga zaprima 04.03.2026 i pokreće proceduru 09.03.2026. Ovde je bitno istaći da je 24.02.2026. podnet zahtev za informacije od javnog značaja (041-26/2026-04) a u vezi zahteva od 26.01.2026. gde je traženo:
Šta je konkretno gradonačelnik grada Valjeva Lazar Gojković preduzeo iz svoje nadležnosti u cilju zaštite imovine grada Valjeva, a u vezi zahteva, i ako nije koji su razlozi nepostupanja, šta je konkretno rukovodilac Odeljenja za imovinske poslove i opštu upravu Violeta Pavlović preduzela u vezi zahteva, a u cilju zaštite imovine grada Valjeva i ako nije koji su razlozi nepostupanja, šta je konkretno rukovodilac Pravobranilaštvu grada Valjeva preduzeo u cilju zaštite imovine grada Valjeva u vezi zahteva/obavestenja i ako nije koji su razlozi nepostupanja.
Indikativno je da je tek po prijemu ovog zahteva Odeljenje za imovinske poslove i opštu upravu prosledilo “zalutali“ zahtev Pravobranilaštvu. Nameće se pitanje da li bi gradska uprava uopšte reagovala da nije bilo zahteva za informacije od javnog značaja i naknadne reakcije pravobranilaštva. To znači da se unutar same gradske uprave izgubilo više od mesec dana, i to ne zbog “opozicione manipulacije”, već zbog:
lošeg unutrašnjeg postupanja, sporog prosleđivanja, i očiglednog izostanka hitnosti tamo gde je hitnost bila neophodna.

Inspekcija i LPA su direktno dobili prijave već 23.02.2026. Pored toga, javnosti nije rečeno ni da su: gradska inspekcija, i odeljenje za naplatu izvornih prihoda – LPA direktno dobili prijave već 23.02.2026. godine.
Nerealno zvuči da načelnik uprave nije od dva svoja podčinjena odeljenja i to Odeljenja za naplatu izvornih prihoda i Odeljena Inspekcije nije obavešten o prispeću prijava od 23.02.2026. Ovo sve skupa pokazuje da nisu samo Pravobranilaštvo i načelnik bili obavešteni, nego i dva ključna operativna organa. Gradska uprava, dakle, ne može da se predstavlja kao da je tek posle medijske buke i političkog pritiska “saznala za problem”. Načelnik istovremeno tvrdi da nema mistifikacije, a da tek treba utvrditi osnovne činjenice. U svojoj izjavi načelnik je rekao: da je Pravobranilaštvo obavestilo inspekciju, da je inspekcija izašla na teren, da su svi akteri saslušani, da su geometri na terenu, ali i da se tek sada utvrđuje da li je došlo do narušavanja javne svojine. To znači da je vlast istovremeno pokušala da ostavi utisak da je sve već pod kontrolom, a u stvari priznala da ni posle više prijava, više upozorenja i intervencije Pravobranilaštva nije završila ni osnovno činjenično utvrđivanje. Posebno je sporno što načelnik navodi da je Europrom angažovao geometra
U izjavi načelnik kaže da je Europrom angažovao geometra i da su, zajedno sa predstavnicima grada, na terenu kako bi utvrđivali granice. To je ozbiljan i nedozvoljen propust i sa stanovišta objektivnosti i sa stanovišta zaštite javnog interesa. PD Europrom je početkom decembra 2025 prodalo svoj suvlasnički deo svih parcela na predmetnoj lokaciji PD BNB Smart Valjevo tako da je totalno nejasno u kom svojstvu se oni pojavljuju i oni angažuju geometra. Europrom u ovom momentu nije stranka u postupku. Kada se radi o predmetu u kome postoji osnovana sumnja na: uzurpaciju javne površine,
zauzeće dela parcele koji je po PGR-u ulica, i moguću višegodišnju izbegnutu naknadu velike vrednosti, onda Grad mora da angažuje nezavisnog veštaka geodetske struke, odnosno da pribavi službeno i nepristrasno geodetsko utvrđivanje. Ovo je posebno važno zbog činjenice da se radi o naknadi velike vrednosti i da se ovaj postupak najverovanjije neće završiti na nivou grada Valjeva i da je zbog proceduralnih razloga izuzetno važno da utvrđivanje obima zauzeća izvrši sudski veštak geodetske struke. Ne sme se dopustiti da se konačno rešenje o naknadi osporava zbog neadekvatnog geodetskog merenja.
Zbog svega je neshvatljivo prihvatanje gradske uprave da potencijalni uzurpator sam angažuje “svog” geometra i da se potom javnost od strane gradske uprave ubeđuje da se na taj način objektivno utvrđuje stanje.
Načelnik meša pitanje svojine, javne površine i nadležnosti. Načelnik u javnom obraćanju kaže:
„Moramo da vidimo čija je svojina — da li grada ili republike.“ To jeste važno za imovinsko-pravni deo, ali to nije razlog da se ne postupa. Ako je neki deo parcele po važećem PGR-u predviđen za ulicu, onda je taj deo u funkcionalnom smislu javna površina, bez obzira što je u listu nepokretnosti kao vlasnik upisana Republika Srbija. Pozivanje na to da je vlasnik Republika Srbija ne može biti izgovor za nepostupanje gradskih organa tamo gde je po važećem PGR-u u pitanju ulica, odnosno javna površina. Činjenica da je nosilac prava svojine Republika Srbija značajna je za imovinsko-pravni režim parcele, ali ne isključuje nadležnost Grada Valjeva da postupa u delu koji se odnosi na javnu površinu, komunalni red, inspekcijsku zaštitu i javni interes na svojoj teritoriji. Za deo parcele koji nije javna površina, grad je dužan da, nakon utvrđivanja činjenica, predmet prosledi nadležnim državnim organima. Dakle, grad nije imao pravo da stoji po strani, već je imao obavezu da radi ono što mu zakon nalaže u svom delu nadležnosti.To znači da je Grad imao obavezu da: utvrdi koji deo parcele 8771 ulazi u ulični koridor, a koji za poslovno stambenu izgradnju, sprovede inspekcijski nadzor cele parcele, na osnovu akta inspekcije pokrene naplatu za deo koji ulazi u ulični koridor, a da za preostali deo predmet prosledi nadležnim državnim organima.
Greda i Europrom nisu mogli biti u neznanju — već su u postupku konverzije znali šta je ulični koridor. Posebno je važno i to što se u javnosti ostavlja prostor za tezu da su firme možda “samo koristile ono što su zatekle”, bez jasne svesti o pravnom statusu zemljišta.Ta tvrdnja je neodrživa. U ugovoru o kupoprodaji između Grede i Europroma i Oleksa taksativno se navode koje sve parcele su predmet kupovine. Nigde nisu navedene parcele 8902 i 8771. Nadalje za potrebe konverzije parcela u privatno vlasništvo u okviru fabričkog kruga vršena je preparacelacija parcela na kojima su bili upisani kao korisnici. U tom postupku od parcele 8773 su formirane parcele: K.P. 8773/4 i K.P. 8773/5, KO Valjevo, koje nisu konvertovane u privatnu svojinu upravo zato što, zajedno sa K.P. 8902 i 8771, po PGR-u predstavljaju deo uličnog koridora. PGR je donet 2015 i PD Greda kao građevinska firma koja se bavi stambenom izgradnjom na teritoriji grada Valjeva zna šta je predviđeno za taj deo grada. Na to posebno ukazuje činjenica da je PGR tog dela grada 2017 promenjen i da je prostor bivšeg kruga FV Gradac sa proizvodne namene promenjen u poslovno stambeni. Neralno zvuči da Greda kao korisnik parcela u krugu bivše FV Gradac u to nije bio upućen.
To znači da su Greda i Europrom sve vreme veoma dobro znali da: postoji prostor koji ne ulazi u privatizaciju i konverziju, da je određeni deo prostora rezervisan za ulicu, i da taj ulični deo ne mogu tretirati kao svoj poslovni krug“.
Potom se na ovu temu nadovezao Željko Trifunović koji je posebno naglasio:

“ Sam načelnik potvrđuje polaznu činjenicu: Greda i Europrom koriste zatečeno stanje najmanje od kupovine, odnosno od 01.04.2014. Načelnik je u izjavi rekao da su Greda i Europrom, koliko on zna, “koristili ono što su zatekli”. To znači da i sam načelnik kao polaznu činjenicu prihvata da sporno stanje traje od momenta sticanja/kupovine, odnosno od 01.04.2014. godine. Ako je tako, onda je nesumnjivo da postoji: period za javnopravnu naplatu za poslednjih 5 godina, i dodatni period za građanskopravnu naplatu koristi za period od 5 do 10 godina. Kada se na to doda: naknada za korišćenje javne površine, naknada koristi po pravilima sticanja bez osnova, i zatezna kamata, onda je potpuno osnovano tvrditi da ukupan iznos može biti blizak onome koji je opozicija javno navela. U delu izjave u kome kritikuje procene iz javnosti, načelnik govori o: tri prometa u zoni, srednjoj ceni, parifikaciji, proceni vrednosti zemljišta. Ali naknada za korišćenje javne površine bez dozvole ne utvrđuje se po slobodnoj političkoj oceni, već po: aktu nadležne inspekcije, važećoj odluci Grada o naknadama, i čl. 240 Zakona o naknadama za korišćenje javnih dobara. A naknada koristi za period od 5 do 10 godina ne utvrđuje se po toj istoj logici, već po pravilima sticanja bez osnova i tržišnoj protivvrednosti korišćenja. Umesto jasnog objašnjenja kako bi se u konkretnom slučaju vršio obračun, načelnik se u javnom nastupu ironično podsmeva navedenoj proceni, a nigde ne kaže po kojoj bi konkretnoj tarifi Grad uopšte vršio obračun. Podsećamo da je u „Službenom glasniku grada Valjeva“, br. 4/2019 od 01.03.2019. godine, objavljena posebna Odluka o naknadama za korišćenje javnih površina za teritoriju grada Valjeva, a da je kasnije objavljen i njen prečišćen tekst, kao i izmene i dopune. Umesto da javnosti kaže: koji tarifni stav smatra merodavnim, koja zona se primenjuje, koliko m² je sporno, i koliki bi iznos načelno proizašao iz te tarife, načelnik sve svodi na podsmeh proceni opozicije, bez ijednog konkretnog obračuna. A upravo je tu suština spora, da li bi se u ovom slučaju primenio tarifni stav 1, koji se odnosi na privremeni istovar robe u trećoj zoni, ili tarifni stav 3, ako se radi o suštinski drugačijem i trajnijem obliku zauzeća? Razlika u ceni je očigledna i pravno značajna. Nije isto: da li se javna površina tretira kao povremeni istovar, ili kao dugotrajno, isključivo i poslovno korišćenje u vidu parkinga, platoa, pristupnih saobraćajnica i faktičkog uključenja u poslovni krug. Upravo zato nije dovoljno reći da je “metodologija jasna”. Ako je jasna, onda javnost ima pravo da čuje: koji tačno tarifni stav se primenjuje, zašto baš on, i koliki iznos iz toga proizlazi. Bez toga, podsmeh proceni nije argument, već pokušaj da se izbegne suštinski odgovor. Načelnik govori samo o prekršaju, a prećutkuje da je već podneta i krivična prijava VJT. Načelnik u izjavi svodi stvar na to da za “čisto zauzeće” ide prekršaj, a za čvrsti objekat neki drugi postupak. Međutim, Krivični zakonik u članu 218 stav 1 propisuje:
Ko protivpravno zauzme tuđe zemljište, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.“ Prema tome, protivpravno zauzimanje zemljišta nije samo prekršajna tema, već može predstavljati i krivično delo, zavisno od činjenica koje se utvrde, a ovde se radi o kontinuiranom delu koje traje već 12 godina. Pored toga, ako su odgovorna lica u privrednim društvima iskorišćavanjem svog položaja ili nečinjenjem pribavljala sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist, relevantan je i član 227 stav 1 Krivičnog zakonika, koji propisuje krivično delo zloupotrebe položaja odgovornog lica. Navedene parcele koriste zakupci čime se ostvaruje prihod od javnih površina i stiče imovinska korist. Zato je važno naglasiti da je krivična prijava po navedenim članovima već podneta VJT, i da bi Grad Valjevo, kao potencijalno oštećeni, morao da u tom postupku zauzme aktivan stav i štiti javni interes, odnosno imovinska prava koja su eventualno povređena. Po ZKP-u, “oštećeni” je lice čije je lično ili imovinsko pravo krivičnim delom povređeno ili ugroženo.
Ovde, naravno, treba biti precizan: da li će postojati krivična odgovornost nije stvar političke ocene, već tužilaštva i suda. Ali je netačno i pravno pogrešno javnosti predstavljati da je cela stvar samo “prekršaj oko zauzeća”, ako Krivični zakonik izričito poznaje i krivičnopravnu zaštitu od protivpravnog zauzimanja zemljišta. Ključno pitanje i dalje ostaje bez odgovora. Ni posle svega javnost nije dobila odgovor na suštinsko pitanje: Kako je moguće da javne površine i delovi parcela predviđeni za ulicu godinama budu ograđeni i uključeni u poslovni krug, a da do danas ne postoji jasno okončan postupak?
Prećutane činjenice pokazuju da: prijave postoje od 26.01.2026, inspekcija i LPA su direktno obavešteni 23.02.2026, Pravobranilaštvo je obavešteno tek 02.03.2026 zbog internog kašnjenja, načelnik je lično dobio pisani pravni model postupanja 12.03.2026, a tek potom je usledila TV izjava u kojoj se stvara utisak da se “sve radi”. Građani Valjeva imaju pravo da traže brojeve svih predmeta koji su formirani; zapisnike inspekcije; nezavisan geodetski nalaz, angažovan od strane Grada, a ne potencijalnog uzurpatora; podatak da li je LPA pokrenula postupak; da li je za K.P. 8902 i javni deo K.P. 8771 izvršen obračun po:čl. 240 st. 3,čl. 240 st. 4, čl. 240 st. 5 Zakona o naknadama za korišćenje javnih dobara; da li je obračunata i zatezna kamata po Zakonu o poreskom postupku i poreskoj administraciji; da li je pokrenut ili će biti pokrenut parnični postupak za period od 5 do 10 godina unazad po pravilima čl. 214 i 219 ZOO; šta je prosleđeno RDI i Državnom pravobranilaštvu za preostali deo parcele 8771; da li je u razmatranju i činjenica da su firme već u postupcima konverzije znale da deo spornih parcela predstavlja ulični koridor; da li se Grad uključio u već podnetu krivičnu prijavu kao potencijalno oštećeni. šta je grad radio 12 godina i zašto nije ništa preduzimao, ima li još ovakvih slučajeva u gradu te šta grad planira da napravi.
Trifunović je kratko dao i zaključak.
“ Ovde se ne radi o tome ko je “marketinški našpanovan” kako cinično navodi načelnik, već o tome da li će gradska uprava raditi svoj posao. Prećutane činjenice pokazuju: upozorenja su postojala, prijave su podnošene, pravni model postupanja je dostavljen, operativni organi su bili obavešteni, i da se nije čekalo bez razloga, već se unutar samog sistema kasnilo. Sada više nisu dovoljne izjave. Sada su potrebni: dokumenti, brojevi predmeta, zapisnici, nezavisno geodetsko utvrđivanje, obračun, i konkretne mere. Javna svojina nije ničija privatna zona komfora. A zakon ili važi za sve, ili ne važi ni za koga“.