Svanuće ponovo o uzurpaciji gradske imovine, šta sa Bid zonom?

Svanuće ponovo o uzurpaciji gradske imovine, šta sa Bid zonom?

Konferenciju za štampu koalicije „Svanuće“ ponovo je obeležilo iznošenje činjenica i demantija na saopštenje bivšeg Načelnika gradske uprave o spornom zemljištu koje već par meseci traje na ovoj relaciji.

Nemanja Jakovljević. odbornik ove koalicije je tom prilikom rekao:

„Na merenju koje je izvršeno 07. maja 2026. i geodetskom obeležavanju u predmetu koji se odnosi na KP 8902 i KP 8771 KO Valjevo, postalo je potpuno jasno da ono na šta Koalicija Svanuće mesecima ukazuje više
nije pitanje političkog stava, već pitanje činjenica koje su na terenu videli predstavnici više nadležnih organa i službi. Posebno želimo da naglasimo ozbiljnost samog postupka i činjenicu da ovo nije bio nikakav privatni razgovor niti politički performans. Na licu mesta bili su prisutni rukovodilac Odeljenja za imovinu sa službenicom iz pomenutog odeljenja, koordinator za geodetske usluge, kao i gradski pravobranilac koji je zastupao i Državno pravobranilaštvo, dva komunalna inspektora i dva saobraćajna inspektora. Upravo prisustvo tih ljudi predstavlja najjači dokaz da se radi o ozbiljnom postupku u kom su i same institucije morale da se suoče sa stanjem na terenu. I ono što je najvažnije — na terenu je postalo očigledno da raniji izveštaji i postupanja nisu odražavali stvarno stanje. Više nije bilo moguće govoriti o „zelenim površinama“, jer su na licu mesta evidentirani ograda, kandelaberi, betonske i asfaltirane površine, kablovi, skladišni elementi i drugi jasni pokazatelji faktičkog zauzeća javne površine. Tokom nadzora više puta je naglašeno da nije dovoljno samo obnoviti katastarsku među. Ključno je da se izmeri i evidentira položaj ograde i svih elemenata faktičkog korišćenja prostora, jer bez toga inspekcija ne može da utvrdi kolika je javna površina zauzeta. A ako ne može da utvrdi površinu zauzeća, onda nema ni potpunog obračuna štete, niti zakonite zaštite budžeta grada. Posebno je značajno što je na samom terenu konstatovano da se spornom prostoru pristupa kroz ograđeni krug, kao i da obezbeđenje faktički otvara i zatvara prolaz preko javne površine. To je jedan od najjasnijih dokaza da se javna površina ne koristi kao javna, već kao deo zatvorenog poslovnog kompleksa.
Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da je i među samim službama bilo vidljivo nerazumevanje nadležnosti i nedostatak koordinacije. Na licu mesta se razgovaralo o tome ko je postupao, ko je bio nadležan i zašto pojedine radnje nisu urađene ranije. To samo potvrđuje naš stav da je glavni problem sve vreme bio izostanak blagovremene i ozbiljne koordinacije unutar Gradske uprave. Zato danas više nema prostora za relativizaciju. Posle svega što je evidentirano u prisustvu predstavnika imovinskih službi, pravobranilaštva, geodetske struke, inspekcija i drugih organa, javnost ima pravo da traži samo jedno — da se činjenice sa terena pretoče u valjane službene akte i da institucije konačno postupe u skladu sa zakonom“.

Na istu temu nadovezao se i Željko Trifunović. On tvrdi:

„Mihailo Milutinović je u svom saopštenju pokušao da pričom o „harangi“, „spinovanju“ i „političkim napadima“ sakrije suštinu problema. A suština je jednostavna: protiv njega krivična prijava nije podneta zbog politike, već zbog odgovornosti, nerada i nepostupanja u zaštiti javnog interesa Grada Valjeva.Javnost od njega ne traži parole, već odgovore. Gde je makar jedan njegov akt kojim je, kao načelnik Gradske uprave, koordinisao rad službi, sazvao zajednički sastanak, naložio postupanje ili usmerio organe uprave? Gde je taj dokument? Nema ga. Nema naloga. Nema koordinacije. Nema zapisnika. Nema rezultata.

To nije politika. To je nerad.

Milutinović pokušava da javnost zatrpa datumima, izlascima na teren i administrativnim frazama. Ali datumi nisu dokaz rada, ako iza njih ne postoji rezultat. Izlasci na teren nisu dokaz odgovornosti, ako posle njih nema postupanja. Administrativne fraze nisu odgovor javnosti, već prodavanje magle. Ovde nisu problem službenici koji su mesecima trpeli pritiske, nejasna očekivanja i prebacivanje odgovornosti. Krivična prijava je podnela protiv odgovornog lica. A odgovorno lice bio je Mihailo Milutinović. Na licu mesta sačinjene su fotografije na kojima se vide „kapije“, ograde, kandelaberi, betonirane i asfaltirane površine, kablovi, depo otpada i kontrola pristupa. To vide građani. To vide službe. To vide dokumenta. To vidi ceo grad.

Samo Milutinović pokušava da nas ubedi da ne vidimo ono što je svima pred očima. Nije potrebno da neko postavi tezgu ili naplaćuje ulaznicu da bi javna površina bila uzurpirana. Dovoljno je da bude zatvorena, prisvojena i stavljena u funkciju privatnog interesa. A upravo to je utvrđeno na terenu — i to nisu utvrdili političari, već ljudi iz više institucija i službi: pravobranilaštvo, inspekcije, imovinski poslovi, geometri i druga službena lica. Dakle, ne govorimo o utiscima. Govorimo o činjenicama. Zato pitamo: ako je sve bilo zakonito i pravilno, zašto Gradska uprava nema dokumentaciju o tome šta je načelnik konkretno preduzeo?

Zašto nema pisanog traga? Zašto nema koordinacije? Zašto nema epiloga? Mi smo ukazali na nerad, a tužilaštvo će dati svoju ocenu. Građani Valjeva su plaćali načelnika da radi svoj posao. Ti građani imaju pravo da znaju šta su platili. Da li su plaćali rad ili nerad? Odgovornost ili izbegavanje odgovornosti? Ako su tačne informacije da će Milutinović ostati u Gradskoj upravi, onda ovo više nije samo pitanje njegovog nerada. To je pitanje politike vlasti u Valjevu. Da li se nerad danas nagrađuje novim mestom? Da li je nerad preporuka za ostanak u sistemu? Videli smo njegovo saopštenje i jasno nam je šta je bio pokušaj: prodavanje magle. Pokušaj da se tuđim radom prikrije sopstveni nerad. Pokušaj da se odgovornost prebaci na službenike, politiku i medije. Pokušaj da se od odgovornosti napravi politički progon.Ali građani vide. Vide da nema akata.
Vide da nema koordinacije. Vide da nema rezultata. Vide da javni interes nije zaštićen na vreme. Zato ponavljamo: Javnost ne traži uvrede. Ne traži etikete. Ne traži političku galamu.Javnost traži odgovore.

Gde su akti načelnika uprave? Gde je koordinacija službi? Gde je zajedničko postupanje? Gde je zaštita javnog interesa? Gde je konačan rezultat? Dok na ta pitanja nema odgovora, svako novo saopštenje nije odbrana. To je samo novo prodavanje magle“.

Gordan Milosavljević se dotakao teme projekta u šetačkoj zoni Valjeva:

„Poštovani predstavnici medija, poštovani građani Valjeva, Planom generalne regulacije Centar iz 2014.g. definisana je zona „AC“ kao ambijentalna celina – prostorna kulturno istorijska celina „Ulica Kneza Miloša“. Sama ulica Kneza Miloša je utvrđena kao nepokretno kulturno dobro. Poslednja rekonstrukcija Knez Miloševe ulice, trga vojvode Mišića i trga Desanke Maksimović vršena je tokom 1994.g. Ceo taj potez je proglašen za pešačku zonu gde se okuplja veliki broj građana. U martu 2025.g, na zahtev odseka za infrastrukturu odeljenja za građevinsko zemljište i infrastrukturu grada Valjeva, Zavod za zaštitu spomenika kulture “Valjevo“ utvrdio je uslove za preduzimanje mera tehničke zaštite za izradu Projekta rekonstrukcije Trga Vojvode Mišića i ulice Kneza Miloša gde su navedene opšte i posebne mere zaštite. Opšte mere zaštite podrazumevaju očuvanje zatečene urbane matrice, očuvanje zatečene regulaciono-građevinske linije na području prostorno kulturno istorijske celine i svih utvrđenih spomenika kulture sa njihovom zaštićenom okolinom kao i očuvanje postojećih mikro trgova i uličnih proširenja kao specifičnosti prostora. Kroz posebne mere zaštite definisano je da se postojeći mobilijar, koji je godinama postavljan bez saglasnosti Zavoda, obavezno ukloni a dati su i uslovi za parterno uređenje prostora odnosno rekonstrukciju vodovodne mreže, fekalne i atmosferske kanalizacije, javnog osvetljenja kao i zamenu behaton i granitnih ploča kamenom kockom u cilju očuvanja
karakterističnog istorijskog ambijenta. Međutim, Projektnim zadatakom za izradu projektno-tehničke dokumentacije za rekonstrukciju trga i ulice Vojvode Mišića i ulice Kneza Miloša, gde nema potpisa obrađivača, pored rekonstrukcije vodovodne i kanalizacone mreže, javnog osvetljenja, zamene behaton i granitnih ploča predviđeno je i projektovanje saobraćajnice radi prolaska dostavnih vozila, koji se vremenski ograničava na jutarnje sate. Javna nabavka za izradu projektno tehničke dokumentacije za rekonstrukciju trga i ulice Vojvode Mišića i ulice Kneza Miloša objavljena je 31. juna 2025.g. na Portalu javnih nabavki a 9. septembra 2025.g. ugovor je potpisan sa firmom “Harmonija projekt“ d.o.o. iz Valjeva čija je vrednost tada iznosila 2.966.000 din bez PDV odnosno 3.559.200 dan sa PDV. Međutim, po starom oprobanom SNS receptu, zbog potrebe za dodatnim radovima i uslugama, 6. decembra 2025.g. dolazi do izmene vrednosti ugovora koji se povećava sa 2.966.000 din na 3.262.000 din. bez PDV. Projekat koji je izradila “Harmonija projekt“ d.o.o. predvideo je rekonstrukciju u 3 faze: 1.faza bi obuhvatila rekonstrukciju od Pop Lukine ulice do Dušanove ulice (Jadra) i to tako što bi se sredinom Knez Miloševe ulice oformila jednosmerna saobraćajnica širine 3,5m gde bi ulaz bio iz Pop Lukine ulice a izlaz na Dušanovu ulicu odnosno na Jadru. Da bi se to ostvarilo predviđeno je izmeštanje sata, koji je projektovao poznati valjevac dipl.inž.arh. Rista Anđelopolić, kako se kaže “malo južnije kako bi vozila mogla neometano da ulaze i izlaze iz BID zone“. Osnovna konstrukcija sata bi se zadržala ali je planirano uklanjanje postojećeg obodnog prstena od betona i opeke i postavljanje jednog korita sa jednom česmom uz osnovnu konstrukciju sata.

Druga faza bi obuhvatila rekonstrukciju od ulice vojvode Mišića preko trga Desanke Maksimović, trga Živojina Mišića do platoa “kod sata“ u ulici Kneza Miloša. Od ulice vojvode Mišića planirana je jednosmerna saobraćajnica širine 3,5m koja bi prolazila pored spomenika Desanki Maksimović, koji bi se pomerio prema zgradi štedionice, pored letnjih bašti restorana Obnica, Perla i ostalih a potom bi skretala i išla prema trgu Živojina Mišića trasom gde se nalaze tri postojeće zelene oaze. Na trgu Živojina Mišića saobraćajnica bi skertala u ulicu Knez Miloševu i išla sredinom Knez Miloševe ulice do platoa “kod sata“.
Sam spomenik Živojinu Mišiću bi pretrpeo izmene tako što bi spomenik umesto na zelenoj površini bio na steni koja se nalazi u vodenom ogledalu koje je uokvireno AB konstrukcijom obloženom granitnim pločama. Postojeća česma na platou kod spomenika Živojinu Mišiću bi se uklonila i izgradila manja česma sa jednim točećim mestom.

Treća faza bi obuhvatila potez od Čika Ljubine ulice do Belog mosta sa platoom kod Moderne galerije. Na izdignutom platou uz Kolubaru bi se formirala jamping jet fontana sa svetlosnim efektima. Žardinjere uz hotel Grand bi bile redizajnirane i dodale nove. Ovakav idejni Projekat za rekonstrukciju Trga Vojvode Mišića i ulice Kneza Miloša, Zavod za zaštitu spomenika kulture “Valjevo“ je odbacio kao apsolutno neprihvatljiv. Razlozi za takav stav su sledeći:

      Uvođenjem saobraćajnice menja se namena javne površine pešačkih ulica i trgova u saobraćajnicu sa eventualnim popodnevnim režimom pešačke ulice u okviru kulturnog dobra koja je u trenutku utvrđivanja “Ulice Kneza Miloša“ za kulturno dobro bila pešačka zona i kao takva potvrđena odlukom o utvrđivanju za kulturno dobro važećim planskim dokumentom Planom Generalne Regulacije “Centar“.

      Uvođenjem saobraćajnice u pešačku zonu i zonu zaštite kulturnih dobara povećava se buka, vibracije i hemijsko zagađenje koje degradiraju i devastiraju postojeće objekte, konstrukciju i materijale od kojih su oni izgrađeni Nedopustivo je preoblikovanje prostora javne namene ukidanjem zelenih površina naspram hotela Grand i zelenih površina u ul. Kneza Miloša prema ulici Dušanovoj, pomeranje spomenika Desanki Maksimović, prepravljanje i pomeranje sata koga je projektovao poznati urbanisata Rista Anđelopolić i ostalog jer se tako na grub način narušavaju spomeničke vrednosti i ambijentalne celovitosti i menja
      izgled kulturnog dobra.

      Suprotno čl. 60 Zakona o planiranju i izgradnji nije urađen niti potvrđen urbanistički projekat koji je potreban prema važećem planskom dokumentu za urbanističko-arhitektonsko oblikovanje površina javne namene.
      Ovakav stav Zavoda za zaštitu spomenika kulture “Valjevo“ je, po nama, apsolutno ispravan i nadasve stručno argumentovan i mi ga u potpunosti podržavamo. Nejasni su porivi gradske uprave, a možda i pod uticajem određenih pojedinaca, da jedinu pešačku zonu u gradu gde su se okupljale, družile i odrastale generacije mladih valjevaca i valjevki pretvori u ulicu sa saobraćajem. Ceo projekat rekonstrukcije Trga i ulice Vojvode Mišića i ulice Kneza Miloša je podređen upravo inkorporaciji saobraćajnice u pešačku zonu. Promenom forme postamenta spomenika Živojinu Mišiću gde je planirano da se spomenik nalazi u bazenu sa objašnjenjem da to simbolizuje njegovu pobedu u Kolubarskoj bici kao i pomeranje spomenika Desanki Maksimović smatramo aposolutno neozbiljnim i
      neodgovornim. Zakon o autorskim i srodnim pravima predviđa da autor ima isključivo pravo da štiti integritet svog dela odnosno da se suprotstavi i ne dozvoli izmene svog dela od strane neovlašćenih lica.
      Shodno tački 5.2 Plana generlne regulacije “Centar“ za parcele javne namene obavezno se izrađuje urbanistički projekat koji u ovom slučaju nije urađen a u tački 5.3 definišu se lokacije koje se razrađuju konkursom odnosno raspisuje se javni arhitektonsko urbanistički konkurs što opet nije ispoštovano. Ostaje nejasno zašto gradska uprava u ovom slučaju nije raspisala javni konkurs za idejno rešenje već je to uradila kroz javnu nabavku. Interesanto je da se Društvo arhitekata Valjeva, kao strukovno udruženje, nije javno oglasilo o Idejnom rešenju rekonstrukcije trga i ulice Vojvode Mišića i ulice Kneza Miloša pa ih ovim putem pozivamo da se kao stručna lica iz ove oblasti oglase i iznesu svoj stav.I na kraju, odbornici odborničke grupe Svanuće apsolutno odbacuju ovakvo idejno rešenje rekonstrukcije trga i ulice Vojvode
      Mišića i ulice Kneza Miloša kao neprihvatljivo. Umesto da grad razmišlja kako da sam centar grada pretvori u pešačku zonu, kao što to rade mnogi gradovi u zemlji i svetu, gradska uprava želi i ovu jedinu pešačku zonu da uništi i da budemo jedini grad u Srbiji bez pešačke zone“.

      Na pitanje koje je upućeno Milosavljeviću da li ima informaciju da je Grad Valjevo prošle godine odustao od ove ideje on je odgovorio:“ Gradska uprava jeste odustala od ovog projekta, ali su trenutno odustali. Mislimo da građani Valjeva moraju da budu upoznati sa svim činjenicama“.