
VELIKA SUBOTA
Pravoslavni vernici i Srpska pravoslavna crkva obeležavaju drugi dan hrišćanske žalosti, Veliku – Strasnu subotu, hrišćanski praznik posvećen uspomeni na pogreb Isusa Hrista i njegov silazak u Had.
Na ovaj dan, Isus Hristos je pokazao da je došao kraj starom veku i svetkovanju subotnjeg dana i otpočeo je novi vek u kome se svetkuje dan Hristovog Vaskrsenja.
Na Veliku subotu se završavaju poslovi neophodni za doček velikog praznika. Sprema se i čisti kuća izjutra pre izlaska sunca. Na veliku subotu se ne radi u polju i žene ne rade ručne radove.
Ponoćnom Vaskršnjom liturgijom završavaju se dani žalosti i počinje praznik Vaskrsenja – Vaskrs.
Početak vaskršnjeg slavlja oglašava se zvonima na pravoslavnim hramovima koja prvi put zvone posle dana žalosti. Narod u hramovima, u molitvi i uz upaljene voštanice, iščekuje Vaskrs – najradosniji praznik pobede života nad smrću koji je osnova hrišćanske vere.
U Jerusalimu u crkvi Groba Hristovog vernici svake godine na Veliku subotu prisustvuju čudotvornoj pojavi “blagodatnog ognja”.
Sveštenici u pravoslavnim hramovima, u znak vaskršnje radosti i pobede nad smrću, presvlače se u svete odežde i u osvetljenoj crkvi čitaju Jevanđelje o radosnoj vesti anđela.