19/03/2024
Najnovije vesti
  • Home
  • Vesti
  • ZORAN ĆOSIĆ U VALJEVSKOJ GIMNAZIJI

ZORAN ĆOSIĆ U VALJEVSKOJ GIMNAZIJI

Autor 27/05/2022

Nekadašnji učenik Valjevske gimnazije Zoran Ćosić, glumac Narodnog pozorišta u Beogradu predstavio je svoj prvenac, knjigu poezije “Iverje i okrajci” u Svečanoj sali svoje škole.

Knjiga je premijerno promovisana u Mionici, rodnom mestu popularnog glumca, a prisutni su imali priliku da vide i čuju jedno nesvakidašnje predstavljanje Ćosićeve poezije. Pred sam početak, uspeli smo da, na kratko, dobijemo izjavu autora.

“Ni jedna od ovih pesama nije lična, imam dve pesme koje su pisane… to je bio prvi pismeni rad u četvrtom razredu. Te pesme su napisane ranije, ali sam tek tada “uvalio” te pesme profesorki Nadi Simić, a one su pritom izrazito mračne. Dala mi je peticu, ali me je pogledala onako… Te pesme nisu lične, ja ih nisam napisao iz ličnog problema jer ja ne volim tu vrstu izražavanja. Znate ono, ostavi vas devojka, vi tu fljus na papir, kao neka trauma. Ko će to da čita i što bi to neko čitao. Ovo su bili neki problemi univerzalne prirode koji su mene zanimali u tom periodu. Poslednje pesme koje sam napisao dogodine će biti punoletne i nisu pesme nego su članci u Mioničkom zapisu, a ja sam praveći knjigu video da one imaju poetsku strukturu a ne proznu i onda sam ih samo “prepakovao” i video da su to pesme”, kaže Zoran Ćosić za naš portal.

“Moja najomiljenija pesma nastala je 2005. godine i ja sam se zaprepastio kada sam se pripremao za promociju. Dugo nisam pisao poeziju. Za to vreme radio sam predstave. Ne žurim, radim za svoj gušt, ne jurim nikakve datume i tiraže. Koronu sam iskoristio pametno da završim sve ono što sam započeo još ’90. godina.”

Zoran Ćosić uz glumački posao, a sada i promociju svoje knjige putem društvenih mreža radi i svojevrsni marketing svoje rodne Mionice, pre tri godine istrčao je i “Valjevski polumaraton”, a na pitanje kako nađe vreme za sve to i gde zapravo živi odgovara:

“Ja zaista živim u Beogradu, moje telo živi tamo, dobar deo moga duha, ali ono što je bazično, to je Mionica. Ono što je sreća da je Mionica blizu Beograda, pa ja nemam utisak da sam otišao. Meni su nudili svojevremeno angažmane i u Subotici, Somboru i Nišu, ali nisam pristao upravo zbog toga što je to meni bilo daleko. Ali da budem pošten, kada ste u Beogradu to je već naš kraj, već smo blizu i Valjeva i Mionice, pa mi je sada to tačna mera i ne bih išao dalje od Beograda. Što se tiče glume tu sam najaktivniji, to mi je posao i tu sam prosto kao kod kuće. A što se tiče slobodnog vremena, to vam je isto varljiva stvar društvenih mreža i nije to baš dan za dan kako izgleda. Što se tiče trčanja zbog povrede meniskusa ne trčim već dve godine, ali sada radim na tome, a pisanje je jedna usputna stvar koja traži jednu vrstu osamljenosti i usamljenosti koju ja baš nemam svakodnevno, pa moram da sačekam neki period da se za nju izborim, da bih mogao da pišem. Pisanje je mnogo zagonetna i zahtevna stvar jer traži jednu drugu vrstu posvećenja i vremena nego kada ste glumac,” konkretan je Ćosić, i na pitanje kako sve to podnosi porodica, dodaje:

“Moja supruga je muzičar, ona je napisala dve knjige, ima neke svoje projekte, sin nam je isto muzičar, i svi smo nekako iz tog miljea. Nije to tako komplikovano, ja sam tu, u porodici sam svakodnevno prisutan. Jedino, eto supruga večeras ima koncert na Kolarcu, sin ima koncert u Domu omladine sa Big bendom a ja sam ovde večeras, pa ne možemo nekad da se ispratimo. Sin svira jazz gitaru, a zanimljivo je da kada sam došao u moju školu danas, profesorka srpskog Milena dočekala me pitanjem: “Pitaju gimnazijalke hoće li Jevrem doći?”

Zoran Ćosić

O samoj knjizi i njenom nazivu Ćosić jednostavno odgovara:

“Ja sam kum knjige, a na nju je veliki uticaj imao Radovan Beli Marković, i to je vidljivo u knjizi ali ne toliko u stilu kojim je on pisao, već je to kako je on pisao samo u meni razbuktalo moje jezičke resurse. Reči koje ja upotrebljavam su reči koje sam čuo od babe, dede… U knjizi imaju tri vakele, kako sam ih nazvao i one su pod uticajem onoga što je Radovan pisao i ja to govorim sa ponosom, jer mislim da je on najveći srpski pisac što se tiče moga ukusa”.

Kratak razgovor sa Zoranom Ćosićem zabeležili smo uoči početka promocije knjige. U njegovom ponašanju, sem godina, ništa se nije promenilo. Jednostavan, iskren, odgovarao je na pitanja, bez žurbe. Sama promocija potvrdila je njegov izvanredan glumački talenat. Nije bilo klasičnog voditelja, Zoran je briljirao čitajući delove iz zbirke “Iverje i okrajci”.

U kratkim pauzama umešno se sećao školskih dana, drugova, prijatelja, Abro festova u kojima je dao ogroman doprinos, polumaratona u Valjevu. Videli smo i vežbanku iz srpsko – hrvatskog jezika iz 1985. godine pažljivo čuvanu sve ove godine. I petice u njoj. I primerak školskih novina sa njegovim pesmama. Burnim aplauzima prisutnih dopisao je delić slave na stazi kojom uspešno hoda već godinama.