19/03/2024
Najnovije vesti
  • Home
  • Vesti
  • NAGRADA KANSKOG FESTIVALA ZA FILM “ZIDOVI ŽIVOTA” VALJEVCA ZORANA ĐORĐEVIĆA
Zidovi-zivota-Zorana-DJordjevica-Brazil.jpg

NAGRADA KANSKOG FESTIVALA ZA FILM “ZIDOVI ŽIVOTA” VALJEVCA ZORANA ĐORĐEVIĆA

Autor 25/05/2022

“Sa zadovoljstvom Vas obaveštavamo da je film “Muros da Vida” Zorana Đorđevića osvojio nagradu stranog filma na 13. Međunarodnog filmskog festivala ENTR’2 MARCHES.”

Izuzetna je radost osvojiti nagradu prestižnog Kanskog festivala, ali Valjevac, Zoran Đorđević, reditelj filma “Muros da Vida” (“Zidovi života”) veoma skromno napominje: “Priča o bezgraničnim ljudskim vrednostim, poput Markosa, zaslužuje – pažnju, da bi naučili da su i čuda moguća!”

Više je nego uočljivo da je celokupna priča filma, čudesna. Pored upravo osvojene nagrade na Kanskom festivalu, već je dobio 12 priznanja, nastajao je u periodu od 26 godina i govori o neverovatnoj upornosti i snazi volje glavnog aktera.

Zoran Đorđević sa Markosom Santosom

Zapravo, “Zidovi života” je prolog dugometražnog dokumentarnog filma o brazilskom slikaru Markosu Santosu (port. Marcos Santos), odnosno o njegovom projektu likovnog uređivanja sivih zidova kuća u naselju gde živi, u brazilskom gradu São Jose dos Campos (San Žoze dos Kampos).

Radnja kratkometražnog filma prati period od pojave Korona virusa, kada slikar okuplja decu iz kraja i uči ih i motiviše da rade, slikaju, urede svoj životni prostor. Međutim, svaki naredni kadar, otvara novu, još kompeksniju, sliku.

Na početku to jeste priča o slikaru Markosu koji u svom dvorištu okuplja decu iz komšiluka i svi skupa tu crtaju i planiraju kako ideje da prenesu na zidove svog naselja. Međutim, u momentima dešavanja radnje kratkometražnog filma, škole su zatvorene u celom Brazilu, bez aktivnosti. Prema svedočenjima, on-line nastava je političko opravdanje za brigu o mladima, a realnost je drugačija.

Lagano se nameće ključno pitanje: “Ko je čovek koji svoje vreme i znanje, tokom pandemije, poklanja mladima iz svog kraja?” Odgovor, od 1996. godine, odgonetava reditelj, Zoran Đorđević, Valjevac koji živi i radi u Brazilu.

KO JE SLIKAR MARKOS SANTOS?

Markos Santos je rođen pre 50 godina u São Jose dos Campos-u (San Žoze dos Kampos). Prilikom nestručno obavljenog porođaja, nekoliko minuta ostaje bez vazduha. To prouzrokuje trajne, izuzetno ozbiljne posledice na njegovom mozgu. Zbog cerebralne paralize ne uspeva da koristi ruke, otežano govori.

Prohodao je u osmoj godini. Pored svih fizičkih teškoća, Markos se igra sa vršnjacima, puzeći… Jednoga dana njegova majka vidi da on levim stopalom pokušava da crta, komadićem uglja koji je našao na ulici. I tako biva otkriven potpuno neverovatan talenat ovog nesvakidašnjeg čoveka.

U osnovnu školu polazi teku u 12. godini, ali to ga nije sputalo da postane akademski slikar. Diplomirao je na fakultetu Belas Artes. Svojim levim stopalom slika, crta, vaja, rezbari i otiskuje grafike, potpuno identično kao i svi ostali umetnici uobičajenim pristupom.
Markos je oženjen, otac četvoro dece, deda dva unuka. Ima sopstvenu kuću.

Zidovi-zivota-Zorana-DJordjevica-Brazil.jpg

Sve radi svojim levim stopalom. Piše, telefonira, jede, kupa se, zakucava eksere čekićem, secka papir skalpelom i makazama, električnom testerom seče daske… Markos je poptuno funkcionalan čovek i uspeo je da nadvlada prepreku nemogućnosti upotrebe sopstvenih ruku.

“ZIDOVI ŽIVOTA” I “SNAGA VOLJE”

“Markosa sam prvi put ugledao 1996. u hodnicima jedne Fondacije za kulturu. Naravno da sam se iznenadio kada sam ugledao mladog čoveka koji je sedeo na podu hodnika i izuzetno vešto nogom crtao portret jednog momka. Istog trenutka sam poželeo da uzmem kameru i počnem novi dokumentarac o ovom neverovatnom talentu.

Taj dan smo se i upoznali, da bismo se, već sledeće nedelje, uputili u São Paulo, na međunarodno Bijenale likovnih umetnosti. Te godine bio je izložen “Krik” Edvarda Munka. Želeo sam da pokažem tu sliku Markosu. Poneo sam i kameru Arriflex. Na tom Bijeanlu, novembra 1996. je započet film o Markosu.

Tokom sledeće skoro tri decenije, u skoro 50 različitih perioda, beležio sam Markosov život i tako se sada rađa film Força de vontade (eng. Willpower – srb. Snaga volje).

Hronika Markosovog života je geneza života jednog genija, koji je od rođenja osuđen na fizičku muku, patnju i bol, a sve to prevazilazi neverovatnom upornošću i voljom,” naglašava Zoran Đorđević, režiser filma “Zidovi života” i dodaje:

“Muros da vida” (Zidovi života) lagano ispunjava cilj zbog koga je i prezentovan pre dugometražne verzije.”

Jedno od priznanja za film Zidovi života

Pored festival u Kanu, gde učestvuje u zvaničnoj programskoj selekciji filmova sa temema o licima invalidima, gde je upravo nagrađen, do sada je učestvovao na 35 festivala širom planete, od Brazila, Srbije, Italije, Francuske, Grčke, Turske, Indije, Irana, Kine, Japana, Bolivije, Čilea, USA…”Zidovi života” je, za sada, osvojio 12 nagrada, tokom posle podneva je uručenje još jedne nagrade – Kanskog festivala, ali “Zidovi života” tek otvaraju vrata desetina predstojećih festivala.

Prema Đorđevićevim rečima, festivali su trenutno u drugom planu jer je pažnju usmerio na pripreme za premijeru dugometražnog filma “Snaga volje” o Markosu. Produkcija filma je opsežnija jer je distributer jedna od najvećih brazilskih filmskih kuća Pandora film. Promocija je planirana za kraj tekuće 2022. godine.

Moja ideja je da priču o Markosu vidi što veći broj ljudi, posebno mladih, i lagano će biti ostvarena,” zaključuje Zoran Đorđević, režiser filma koji je strpljivo i sveobuhvatno pripremao bezmalo pune tri decenije.

Pri tome napominje da ni jednog sekunda nije bio skeptik da li će priča biti pretočena na filmsku traku:

Zoran Đorđević i Markos Santos tokom snimanja

“Svaki put kada bi završavali snimanje, obično bi to bilo veče, znali bi da ćemo nastaviti. Tokom skoro svih tih susreta, obično bi bili tu samo nas dvojica, Markos ispred kamere, ja iza kamere i digitalnog snimača tona. Pecaljka sa mikrofonom bi uvek bila zakačena na jedan stativ…

Svi troškovi snimanja su pokrivani iz mog budžeta i to uopšte nije bio neki poseban problem. Možda je bilo komplikovanije u prvoj dekadi jer ja ipak živim 120 km daleko od Markosa. Ali, 2015. moja deca su baš u San Hose dos Kamposu započela studije, pa sam počeo mnogo više vremena da provodim tu, tako da i danas živim paralelno u dva grada.

Godinama imam moju malu producentsku kuću, opremljenu digitalnom tehnikom i montažom, tako da nemam neke velike produkcijske troškove. Radim i kao snimatelj, montažer, fotograf, pa ne moram da brinem kada je budžet u pitanju.”

Pored dokumentarnih filmova, Zoran Đorđević je održavao predavanja o filmskoj i fotografskoj umetnosti za Fondaciju za film u Brazilu. Takođe, tokom proteklih decenija snimio je više reklamnih spotova, namenskih i dokumentarnih filmova. Ipak, jedan od prvih spotova koji je režirao bio je za pesmu “Ne dam” valjevske grupe Invazija.

NOVA “ODISEJA

Na pitanje o predstojećim planovima, kaže da ima i nekoliko projekata koje bi voleo da radi u Srbiji, scenarijo “Uljez” za koji smatra da bi i sada, nakon 10 i više godina, bio aktuelan, kao i priče Milovana Glišića kao polazna baza.

“Tu je i moj filmski projekat inspirisan pričama najvećeg srpskog pisca fantastične pripovetke, našeg Milovana Glišica. Ima priča koja bi bila realizovana baš u Valjevu i okolini, sa našim glumcima i ekipama. Čist lokalni film koji bi lansirao naš grad i daleko van granica Srbije.

Tu je i ideja za nastavak mog dokumentarca o propasti srpskog sela. Snimio sam Odiseju na Rožnju 1995. godine. Zabeležio sam momente iz svakodnevnog života poslednjih srpskih Mohikanaca. Kao što je i glavni junak filma Odiseja, Tatomir Perić u filmu rekao: “Posle smrti mene i moje žene, ovde će biti pustoš…” To se i desilo. Kuća na Rožnju je ostala prazna, a to bi bila tema dokumetarca Odiseja 202…” kaže Đorđević i dodaje:

Zoran Đorđević

“Mnogo bih voleo da uradim još jednu predstavu na sceni Doma kulture. Da opet radim u ekipi sa Duškom Arsenićem, Brankom Obradović Šišinački, Ćišom, Banjom…”

VALJEVAC DOBITNIK NAGRADE ZA FILM FESTIVALA U KANU

Zoran Đorđević je do sada osvojio brojne prestižne filmske nagrade. Najnovija stiže danas sa 13. Međunarodnog filmskog festivala ENTR’2 MARCHES u Kanu.

Pored toga, ostvario je više uspešnih filmova u Jugoslaviji i Srbiji, Češkoj, Angoli. Laureat je Festivala jugoslovenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma (Martovski festival) za filmove Molitva za mrtve duše, Odiseja i Živeli.

Filmski, televizijski i pozorišni reditelj, scenarista, umetnički fotograf i producent, Zoran Đorđević rođen je u Valjevu 1962. godine. Diplomirao je režiju dokumentarnog filma na FAMU – filmskoj i TV školi Akademije umetnosti u Pragu.