27/04/2024
Najnovije vesti

Od Valjeva do Ljubinja – od srca srcu

Autor 31/07/2023

Aleksandar Janjić, naš sugrađanin, bankar po zanimanju, pre nekoliko meseci počeo je pomalo stidljivo sa jednim zanimljivim projektom koji se ovih dana polako privodi kraju.

Naime, tragom informacije na društvenim mrežama, došli smo i do našeg sugrađanina, koji je pre nekoliko godina rešio da istraži svoje korene, a koji su zapravo i osnova svega što čini ovaj zanimljiv projekat. Janjić je napisao pesmu o Ljubinju i selu iz koga je potekla njegova porodica, a ovoh dana ubrzano se privide kraju i završni kadrovi spota koji se snima u Hercegovini.

Porodica Janjić nije nepoznata u Valjevu, prvorođeni u Valjevu su braća Aleksandar i Uglješa. U Valjevo su doseljeni 1961.godine sa Kosova. No, prave informacije dobijamo od Aleksandra Janjića, koji više liči na vrhunskog istoričara nego na bankara.

Aleksandar Janjić ispred “Kule Nenadovića”- mesta svoga odrastanja

” Moj deda se zvao Dušan, ali se porodica 1928.godine preselila na Kosovo ukazom kralja u selo Donji Svračak pored Vučitrna. Nakon završenog II svetskog rata, dedin rođeni brat koji je bio vojno lice ostao je u Valjevu, a moj deda videvši da na Kosovu nema budućnosti i suživota sa albancima, na poziv svoga brata dolazi sa porodicom u Valjevo i kupuje plac u ulici Jakova Nenadovića, nedaleko od kule Nenadovića. Iz porodičnih priča znao sam da su naši koreni iz Hercegovine, iz sela Bančići pored Ljubinja. To selo je u bivšoj državi poznato kao selo 100-godišnjaka. U celoj bivšoj Jugoslaviji to je bilo mesto sa najviše ljudi od 100 godina. Na njihovim grobljima su spomenici gde piše da su umrli sa 100, 110, 115 godina. Ima jedan spomenik, jedna Mara je živela 117 godina. Dolazili su naučnici koji su utvrdili da postoje neka specifična strujanja i gde se sudaraju mediteranska i kontinentalna klima ,pa uz zdravu sredinu i zdrav život gorštački doprineo da taj narod živi duže od proseka.”

Kada si prvi put otišao u Bančiće i Ljubinje?

“Ja sam putujući na more 2015 godine poželeo da svratim, da vidim i malo fotografišem ambijent sela odakle sežu moji koreni. Bila je želja da svom ocu i porodici pokažem da sam bio tu i pokažem kako to danas izgleda. Ispostavilo se da je ceo taj put bio avantura iz koje se probudila vezanost za taj kraj i za te ljude tamo. Krenuo sam iz Valjeva sa rodoslovom i sa jednom starom fotografijom, koju je moj deda napravio na jednom proputovanju početkom 70-tih godina pored jedne kuće za koju smo pretpostavljali da je njegova rodna kuća. Bez preteranih ambicija da ću ja tu nešto specijalno otkriti. Došli smo najpre u Ljubinje i prva adresa na koju smo se obratili bila je crkva u Ljubinju. Iako je bila nedelja nije bilo nikoga ali smo na crkvenom domu našli papir sa brojem telefona lokalnog sveštenika, koji se na naš poziv pojavio u roku od pet minuta. Nakon naše priče on je pozvao momke iz tog kraja kojima sam rekao šta je razlog dolaska, a ispostavilo se da su došla dva čoveka koja su verovatno i najbolji poznavaoci Hercegovine i porodica u Hercegovini. Oni su iz crkve izneli stare požutele knjige, a onda su za nekoliko minuta pronašli sve traženo. I gde su moji preci živeli, gde su sahranjeni, ceo rodoslov se poklopio sa svim onim što sam ja imao. Došli smo do mog čukundede, oni su rekli da bi moglo da se i dublje istraži, ali ustaše su u II svetskom ratu zapalile seosku crkvu sa velikom dokumentacijom.”

Šta ste nakon tih saznanja uradili?

“Ljudi koji su nam pomogli u dokumentaciji su izrazili želju da nas odvedu na groblje gde su sahranjeni moji preci. To je za mene bilo fascinantno, jer je u pitanju groblje staro preko 200 godina, sa starim kamenim spomenicima zaraslim u travi. Uz pomoć meštana, strpljivo smo išli od groba do groba, od spomenika do spomenika, nakon sat vremena pretrage pronašli smo spomenik i grobno mesto čukundede i čukunbabe. Zvali su se Milica i Đura, preminuli su 1898. i 1903.godine. Meni je to bilo fascinantno, jer se tu negde krug zatvorio- Bančići- Kosovo- Valjevo. Ja sam se pojavio kao prvi koji je zatvorio taj krug. Posle toliko godina došao je neko ko se pojavio na grobu čukundede i čukunbabe. Naredne godine smo ponovili posetu u pojačanom sastavu, išao je i moj otac, stric, brat, a ja od tada idem svake godine i provedem sa meštanima par dana. Da ne zaboravim i zanimljivost nakon pronalaženja grobova- ideja je bila da pokušamo da pronađemo kuću sa dedine fotografije. Po povratku sa groblja ušli smo u prve kuće, a selo je po prostranstvu jako veliko, ispostavilo se da je upravo u dvorištu te kuće bila kuća u kojoj je rođen moj deda. Spletom okolnosti domaćin je napravio tu fotograviju moga dede početkom 70-tih godina. Čovek je rekao “sećam se čoveka tvojih godina , došao je Dušan koji je tražio svoje korene, i ja sam napravio tu fotografiju.” Sa njima sam se baš zbližio i upoznao. Koliko je dobar narod u tom kraju i koliko su gostoljubivi a prvi put su me videli tada- ja sam večerao u tri kuće, i na kraju sam prenoćio u Brančićima. Od tada svakim mojim odlaskom u Bančiće i Ljubinje taj krug prijatelja se proširuje, upoznao sam mnogo ljudi, ambijent je prelep.”

Kako si došao do ideje da napišeš pesmu s obzirom da nisi pesnik i da nikada ranije nisi pisao pesme?

“Malo sam istraživao na You Tubu i nisam pronašao ni jednu pesmu o tom kraju i narodu sa tih prostora, pomislio sam da oni zaslužuju da imaju nešto svoje, nešto autentično. Svojim prijateljima iz MKT Studija sam izneo svoju želju, želju da napravimo nešto što će tom narodu ostati jednog dana i posle mene, odnosno da ja ostavim neki trag da se neki Aleksandar Janjić vratio nekada i ostavio nešto svojim ljudima, zemljacima i rođacima. Kada sam to ispričao Dragošu Momčiloviću i Aleksandru Kojiću rekli su mi da je to prava stvar. Odmah su prihvatili da se radi pesma i tako je počeo naš poduhvat. Ja sam napisao reči pesme, i to je moja prva i jedina napisana pesma u životu. Snimili smo je, glas je pozajmio Mirko Đurđević, naš sugrađanin koga smo videli u serijalu Nikad nije kasno, a ovih dana idemo u Hercegovinu za završne kadrove spota. Ceo projekat je radila valjevska ekipa.”

Kakav prijem je u Hercegovini ovim povodom?

Ljudi su oduševljeni, kontaktirali su nas i načelnik opštine i njegov zamenik i ponudili su svu pomoć u realizaciji pesme i promociji iste. Zanimljivo je svakako i da smo za sve statiste u spotu uzeli devojke i momke iz tog kraja. Svakako će biti i zanimljivo i lepše da vide mladost iz tog kraja u narodnim nošnjama nego nas iz Valjeva. Izabrali smo srednjoškolce iz Ljubinja koji su pokazali visok nivo profesionalnosti i ozbiljnosti u poslu. Mnogo smo se lepo družili prilikom snimanja, milina je bila rad na spotu i kada ovih dana uradimo završne kadrove, mislim da ćemo imati šta da pokažemo na promociji spota koju smo zakazali krajem avgusta u Ljubinju.