19/03/2024
Najnovije vesti
01-12-2022-protest-prosvetitelja-ne-nasilju-Valjevo-FOTO-Snezana-Jakovljevic-Krunic-Objektiva.rs_.jpg

ZNAČAJ MEĐUNARODNOG DANA ŽENA

Autor 08/03/2023

Danas je još jedan 8. mart. Očigledno je da žena u 21. veku ima mnoštvo kompleksnih obaveza. Možda i više nego u XIX ili XX. A prava?

Neformalna mreža feminističkih i ženskih grupa i nezavisnih aktivistkinja organizuje protestni marš za radna prava žena i platu za život, pod nazivom „DOSTOJANSTVO. PLATA. ŽIVOT!“ u sredu, 8. marta 2023. u Beogradu, od 17 i 30, na Trgu Slavija.

Podsećanja radi, radnice fabrike tekstila su 8. marta 1857. godine u Njujorku pokrenule štrajk, tražeći bolje uslove rada za žene. Nešto više od pola veka, tačnije 51 godinu kasnije, radnice ponovo, istim povodom pokreću štrajk. Zatvorili su ih u fabriku, nisu mogle da izađu, izbio je požar – nastradalo je 129 žena. U znak sećanja na taj

događaj, u Njujorku je prvi put obeležen 8. mart 1909. godine. Godinu kasnije, 1910. u Kopenhagenu, na Drugoj internacionalnoj konferenciji žena dogovoreno je da 19. mart bude proglašen za međunarodni Dan žena jer su tada žene iz SAD, Austrije, Nemačke, Danske i Švajcarske tražile pravo glasa. Klara Cetkin u Nemačkoj izvodi milion ljudi na ulicu. Izjednačavanje prava traže i Francuskinje, Holanđanke, 1913. pravo glasa traže i žene u Rusiji što dovodi do izbijanja februarske revolucije.

U Nemačkoj 1918. žene prvi put glasaju i biva izabrana prva žena poslanik Marie Juchacz u Nacionalnoj Skupštini u Vimaru, članica Socijaldemokratske partije. Ostalo je zabeleženo njeno obraćanje: „Moje dame i gospodo, žena je od sada punopravna građanka ove zemlje. Razmislite dobro šta to znači. To znači puno više žena u starosnoj izbornoj dobi, nego muškaraca. Žena je sada, s obzirom da ima pravo glasa, u stanju da utiče na politički život u zemlji. Svakog prijatelja socijaldemokratije to bi trebalo da povuče da se zalaže za pravo žena da glasaju.“ Međutim, dolaskom nacista na vlast, nova vlada 1933. zabranjuje SPD. U periodu svetske ekonomske krize u Nemačkoj drastično je povećan broj abortusa, samo 1931. godine od posledica ilegalnih prekida trudnoće umire 44.000 žena. Zabranjuje se i Dan žena, proglašava se Dan majki čime žene ograničavaju na porodične i dužnosti supruge.

Ponovo ostvarivanje prava, žene u Zapadnoj Evropi ostvaruju tek nakon Drugog svetskog rata, dok u istočnom bloku to pitanje biva politički forsirano.
Prethodno, 1921. na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena u Moskvi, za Međunarodni dan žena biva izabran 8. mart, kao simbol borbe za dobijanje prava za glasanje, uvođenje osmočasovnog radnog vremena, izjednačavanja zarada žena i muškaraca, zaštita majki i uvođenje porodiljskog odsustva.

Pitanje u 21. veku, deluje neizbežno posebno nakon svetske zdravstvene krize izazvane pandemijom COVID-19, je – koliko je očuvan primarni smisao Međunarodnog dana žena? Ili je celokupna borba generacija žena, nakon samo jednog veka, postala nevidljiva pod koprenom komercijalizacije i moguće dodatne zarade, tokom marta na konto prava žena?

Našu sugrađanku Anđelku (41) pitamo kako doživljava 8. mart, na šta je asocira pomisao na Međunarodni dan žena.

„Ove godine, tri dana pred praznik, desilo se deveto ubistvo žene – bivše partnerke. Broj koji plaši i ukazuje da sistem zaštite žrtava nasilja ipak, i pored svih zaštita koje zakoni propisuju, ne funkcioniše. U suštini tog problema je odnos nepoštovanja muškaraca prema ženama. Žene tretiraju kao vlasništvo muškaraca i ne dozvoljava im se da imaju svoju volju. S druge strane sistem, i pored relativno dobrih zakona, nije u potpunosti funkcionalan i ne pruža sigurnu zaštitu ženi od nasilnika.

Pored partnerskog nasilja, žene na svakom koraku doživljavaju razne druge vidove nasilja i probleme.

Svedoci smo iskustava žena kako ih doktori i drugo medicinsko osoblje tretira u porodilištima, činjenice da kada beba iz nekog razloga ostane u bolnici, majka ne može da bude sa njom, ne postoje banke mleka koje bi majkama pomogle.

Poseban problem je što naš pravni sistem ne prepoznaje značaj i potrebu da uvede Alimentacioni fond koji bi samohranim roditeljima, a u ogromnoj većini su to upravo majke, dao neku sigurnost pri izdržavanju svoje dece za koju drugi roditelj ne plaća izdržavanje. Ovaj fond je uveden i postoji u svim civilizovanim zemljama, a prošle godine i u Republici Crnoj Gori.

Očigledne su diskriminacije žena na poslu, gde njihov rad nije jednako plaćen kao rad njihovih muških kolega, kao i da, samo zato što su žene, ne mogu da budu na određenim pozicijama.

Međutim, određena kategorija žena s druge strane trpi diskriminaciju u odnosu na druge žene. Jasan primer za to su preduzetnice i druge žene koje su u tom statusu- žene advokati, stečajne upravnice, frizerke itd. Naime, te žene po novom Zakonu o finansijskoj podršci porodici sa decom za vreme porodiljskog odsustva od države dobijaju neki mali mesečni iznos, s tim da im država u taj iznos ne uračunava doprinose za zdravstveno i penzijsko osiguranje, pa onda preduzetnice biraju da li će taj iznos koristiti za svakodnevne potrebe i život, s obzirom da druga primanja ne ostvaruju, ili će od tog iznosa platiti navedene doprinose, nakon koje isplate im ostane oko 9.000 dinara za život na mesečnom nivou. Ukoliko se opredele za prvu varijantu, pored nepostojanja zdravstvene zaštite za period tokom kog su na porodiljskom, one neće imati upisanu ni tu godinu radnog staža. Takođe, razlika se pravi i ako preduzetnica rađa svoje treće dete, ona neće imati dve godine za negu deteta, kao što imaju sve druge zaposlene žene.

Pravni sistem se ovom diskriminacijom uopšte nije bavio s obzirom da je Ustavni sud Republike Srbije odbacio inicijativu za ocenu ustavnosti ovog zakona.

Ovo je samo deo stvarnog položaja žena u Srbiji danas. Žene devetnaestog veka i sa početka 20. su digle glas i promenile svoj socijalni, politički i ekonomski položaj. Srpske žene danas uglavnom ćute svakog dana, pa i 8. marta“, zaključuje Anđelka.

Prema prvim rezultatima popisa iz 2022. godine u regionu Šumadije i Zapadne Srbije, u odnosu na popis iz 2011. godine, je za 196.906 manje stanovnika. Ubeđenje je da taj broj obuhvata brojne devojke i mladiće koji su se trajno iselili iz navedenih oblasti rodne im domovine, kako bi živeli u nekom funkcionalnom inostranom društvu gde ostvaruju prava i slobode, kao i ekonomsku dobit na osnovu sopstvenih realnih mogućnosti i zalaganja…

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku za 2022. godinu, među mladima od 15 do 24 godine, smanjen je broj nezaposlenih za 12.500, ali je smanjena i ukupna populacija, skoro za 9000 osoba. Šta će tek ovde biti ukoliko država Srbija bude davala subvencije poslodavcima samo za zapošljavanje stranih radnika? Da li je iko u mogućnosti da sagleda sve posledice takve Odluke, uključujući i socijalne, kao i ekonomske?

Prema sifražetkinjama u Ženskoj socijalnoj i političkoj uniji u UK, boje Međunarodnog dana žena su: bela kao čistota, ljubičasta simbol pravde i dostojanstva, dok zelena označava nadu. Ovde deluje da ljubičasta i zelena, sve više, asociraju na šljivu, i to onu Tarabićevu.

Istovremeno, u SAD mart je Mesec istorije žena. U Italiji za „Festa della Donna“ uobičajeno je darivanje mimoza i čokolade, pa prodaja cveća u tim danima biva višestruko uvećana. U Kini Državni savet preporučuje da žene budu oslobođene radne obaveze na polovini radnog dana 8. marta, ali poslodavci to uglavnom ne poštuju.

U Srbiji, zavisno od finansijskog stanja firme, neko deli dianthus tzv. nebeski cvet poznatiji kao karanfil, a neko i celokupan ugođaj „jedi, pij, veseli se“ bez veze s Jevanđeljem po Luki, sličnije cenzurisanom hitu iz ranih ‘90. I, naravno, vrednosne poklon čestitke.

Narod ćiti. Da li je to posledica straha? Ili zatrpavanja bitnih informacija, raznim dramama?

Posle išćuđavanja zbog pitanja: „Planirate li uskoro brak, ili trudnoću? Zašto je stopa mortaliteta viša od stope nataliteta?” I naravno podsticajne kartice, samo za Tri plus!!! Kao da je porodica sa jednim ili dvoje dece – bezvredna, a deca nevažna?

Možda je, odavno, trebalo razmišljati o smislu sadržaja, bez opravdavanja „život je nekome majka“. Možda generacije, i dece i roditelja, ne bi bile traumatizovane biranjem kojekakvih poklona zbog 8. marta, već bi shvatali primarni smisao Međunarodnog dana žena. Sećali bi se nastradalih žena koje su, u 19. veku, bile jedinstvene da iskažu svoj stav, traže svoje pravo. Jer, prvobitni cilj nije prodaja industrijskih uvoznih bajaderica, već poštovanje jednakosti, prava na slobodan izbor pri glasanju, pravo da se kandiduju, pravo na ravnopravnost, pravo po osnovu stečenog obrazovanja. A nakon „listanja“ ružičastih i ostalih šarenih strana, u 21. veku nameće se utisak da bi trebalo dodati i – iskazanog vaspitanja, počev od: maramicom (koju držiš rukom, blago prislonjenom na lice) moraš prekriti nos i usta kada kijaš i kašlješ.

Drage i poštovane žene,

Srećan vam 8. mart – Međunarodni dan žena!