19/03/2024
Najnovije vesti
  • Home
  • Vesti
  • PREŽIVETI “IDU” U NJU ORLEANSU

PREŽIVETI “IDU” U NJU ORLEANSU

Autor 18/09/2021

Na ovim prostorima Ida bi samo vest. Činjenica, treba da razmišljamo o nestašici vode na Suvoj planini. Ali, u isti ram treba postaviti sva dešavanja na ovoj našoj planeti, za sve nas jedinoj. To znači, i Meksički zaliv i Suva planina su u jednoj avliji.
Da bi sve to bolje sagledali,
dr Dimitrija Vasiljevića, profesora na odseku za džez Ksavier Univerziteta u Nju Orleansu, rođenog u Beogradu, poreklom iz mioničkog kraja, Objektiva Valjevo pitala je za utiske i celokupan doživljaj uragana Ida.

*Kako izgledaju najjači udari uragana, koliko je jak vetar, koliko je kišnih padavina, u kom vremenskom intervalu?
O uraganima nisam znao baš ništa sve do pre 4 godine kad sam se doselio u Nju Orleans. S obzirom da su u ovom kraju uragani česta pojava jer njihova sezona traje svake godine od početka juna do kraja novembra, silom prilika sam morao da se obrazujem i počnem da pratim njihova dejstva na Atlantiku, barem ona koja prete da uđu u Meksički zaliv u kom se i nalazi grad u kojem živim. Svaki uragan najpre počne kao tropska depresija sa određenom manjom ili većom šansom da preraste u tropsu oluju. Shodno tome, svaka tropska oluja ima određenu šansu da se pretvori u uragan 1. kategorije (najslabiji) i da onda esponencijalno, približava-jući se obali, dobija na intenzitetu i brzini, sve do uragana 5. kategorije čija brzina vetra može premašiti i 250 km/h. Poređenja radi, najrazorniji uragan u istorijii Nju Orleansa, Katrina, koji se dogodio 29. avgusta 2005. godine i koji je paralisao grad na nekoliko meseci, odnevši 1800 života, bio je uragan 3. kategorije. Ovaj najskoriiji, Ida, bio je uragan 4. kategorije, ali ga je Nju Orleans dočekao znatno spremniji, te je zato i nesreća, premda ni ovog puta zanemariva, ipak bila znatno manja nego posle Katrine. Inače, padavine kod velikih uragana dostižu i do 12 inča (30,5cm) po kvadratnom jardu (približna površina 1,2 kvadratna metra)dnevno, što je dovoljno da teku reke ulicama grada.

* Objektivan osvrt na stanje po smirivanju nepogode.
Uragan Ida nas je sve zatekao, jer se neobično brzo formirao i udario u Nju Orleans praktično samo tri dana nakon najave. Obično se uragani prate doste duže, po nedelju i više dana, te grad ima mnogo više vremena da se bolje pripremi, a najugroženiije zone na vreme evakuišu. Kako sada za to nije bilo dovoljno vremena, obavezna evakuacija je bila naložena samo onom stanovništvu koje živi blizu zaliva i izvan zaštitnog zida (nakon Katrine, podignut je ogroman zaštitni zid oko grada u koji je američka vlada uložila milijardu dolara), a nama ostalima koji živimo bliže centru grada je rečeno da možemo ostati u gradu na sopstvenu odgovornost, jer prosto nema dovoljno vremena da se svi bezbedno evakuišu van grada, s obzirom da bi to izazvalo velike gužve na autoputevima koje se ne bi raščistile do početka nepogode. Nakon uragana, ceo Nju Orleans bio je bez struje nekoliko dana. Mi u širem centru grada smo struju dobili nakon nedelju dana, ali su mnoga predgrađa ostala bez struje i po nekoliko nedelja. Neki će je dobiti tek početkom oktobra. Mnogim ljudima su kuće uništene ili krovovi odleteli. Grad je danima bio pust, sve radnje zatvorene, pred retkim bankomatima koji su imali struju na agregat su izbijale tuče u ogromnim redovima onih koji su čekali da podignu gotovinu kako bi mogli da kupe hranu. Ulicama su harali probisveti i bande, ceo gad je neopisivo smrdeo na otpad i kanalizaciju koja se svugde izlivala, a vojska je na punktovima u gradu delila vodu i pakete s hranom. Sve u svemu, prava postapokaliptična atmosfera.

* Koje sve vrste opasnosti uslovljavaju ovakve nepogode u Nju Orleansu?
Konkretno ja živim u modernoj, betonskoj, niskoj zgradi koja je dobro obezbeđena sa svih strana, tako da nema opasnosti od oštećenja prilikom bilo kakvog uragana. Nažalost većina stanovnika Nju Orleansa, uključujući i neke naše ljude iz Srbije, moje bliske prijatelje, živi u kućama koje su prilično teško oštećene. Nakon razornih uragana poput Ide, desetine hiljada krovova budu oštećeni, i onda ljudi nekoliko meseci ne mogu da dođu do majstorra koji su prezauzeti popravkama, pa su isti primorani da iznajme sobu u hotelu, ili da se nekako nose sa bušnim krovovima. Međutim, ono što je najveća opasnost u vezi uragana za sve nas koji živimo u ovim krajevima je ono što se dešava nakon udara. Struja često nestane na neodređeno vreme (koje se meri danima, često nedeljama), može da se desi da nestane i vode. Internet i telefon budu takođe isključeni. I onda, ako se ne evakuišete, iako ste u svom stanu, može se desiti da

ostanete bez osnovnih potrepština za život, hrane i vode, jer prodavnice ne rade, dostave ne funkcionišu, ulicama teku reke, struje i interneta nema i praktično ste ostavljeni na milost i nemilost sami sebi. Na svu sreću baš toliko drastičan scenario nisam nikada doživeo (Katrina je bila vrlo slična tome), ali sam kroz Idu nazreo kako bi to otprilke moglo da izgleda i nije bilo nimnalo prijatno.

* Kako ste Vi proveli protekle tri sedmice, sa obzirom da se niste
evakuisali? Da li ste se na neki način pripremili? Da li ste se osećali ugroženim tokom uragana, ili tek kasnije?

Lično nisam tip čoveka koji beži sa lica mesta, koji se evakuiše, napušta položaj, spasava se i paniči. Preživeo sam i teške godine rata i nemaštiine u bivšoj Jugoslaviji i bombardovanje Beograda i raznorazna snalaženja i teške dane studirajući i snalazeći se više od jedne decenije po Americi. Smatram da sam dosta očvrsnuo i da sam snalažljiv u kritičnim situacijama, kao i da sam fleksibilan na razne uslove života. Tako se i sada nisam evakuisao i snosio sam posledice toga u vidu nemanja struje sedam dana nakon uragana, pri čemu je najviše nedostajao erkondišn bez koga se u Nju Orleansu ne može, s obzirom da su tropske temperature i nesnosne vlage tokom leta. Morao sam da se tuširam hladnom vodom na svaka dva sata da bih mogao da izdržim vrućinu i vlagu koje ne prestaju, ni noću, ni danju. Opremio sam stan hranom koja se ne kvari, vodom takođe, međutim ne u dovoljnoj količini kako se kasnije ispostavilo, pa sam morao da se snalazim i tragam po celom gradu peške za bilo kakvom radnjom koja ima bankomat i koja radi. Jednu sam takvu najzad i našao, pa sam dokupio da jedem. Tokom samog uragana se nisam osećao ugroženim, jer kao što rekoh, živim u pouzdanoj i čvrstoj zgradi, ali period nakon toga bio je izazov koji me je podsetio na neke od najmizernijih dana nemaštine i odricanja koje sam, pre mnogo godina, proveo tokom studentskih dana u Americi.

* Koliko su u takvim situacijama ljudi u Nju Orleansu solidarni, a državne službe organizovane, tokom i nakon nepogode?
Amerikanci, kao i uvek, prave od svega Holivud i dižu paniku. Svuda u vestima se redovno najavljuju nepogode epskih i biblijskih razmera, koriste se bombastične reči, i slično. Zbog toga, skoro uopšte ne čitam američke medije, već samo pratim ono najosnovnije u vestima, kako bih se blagovremeno informisao o putanji i jačini uragana, kao i o mogućim restrikcijama struje.

Naravno da ove nepogode unesreće mnoge ljude, ali mislim da su državne službe u Luizijani već dosta iskusne po pitanju ove problematike i znaju šta rade, bez obzira na količinu uništene infrastrukture. Područje je trusne prirode i mislim da svi mi koji iz bilo kog razloga odlučimo da živimo u Nju Orleansu, moramo prihvatiti i taj rizik. Mislim da ovde u Americi ljudi tokom kriza i nesreća nisu toliko solidarnii kao mi u Srbiji, iz prostog razloga što su više komformistički nastrojeni i nisu navikli na nemaštinu, improvizaciju i teška vremena. Naravno, to je surova generalizacija, jer zaista ima i ovakvih i onakvih ljudi, ali iz onoga što sam imao priike u ovih 15 godina života u Americi da vidim, to je neki zaključak koji sam izvukao.

* Prva asocijacija na Nju Orleans su džez, zabava i festival, potom specifična simbioza kultura i vremenskih razdoblja… A kako, zapravo, sve to izgleda uživo, a posebno u periodu vanredne situacije? Lično nisam fan Nju Orleansa, iako su me životne okolnosti trenutno
odredile za stanovnika ovog grada. Prosto, dobio sam dobar posao na univerzitetu odmah nakon doktorata i moj prirodni put bio je da taj posao i prihvatim, jer mi je odlična odskočna daska za dalje. To je jedini razlog iz kog živim u Nju Orleansu. Grad kao grad ne odgovara mom senzibilitetu, kao ni mentalitet stanovništva koje je pretežno palanačke prirode. Ovo je jako siromašna, zatucana sredina, sa veoma nezgodnom klimom, visokom stopom kriminala po ulicama. Grad je izuzetno prljav i neodržavan. Muzika je karnevalska, namenjena turistima i nekom muzejskom kontekstu koji ovaj grad predstavlja. Umetnički narativ je potisnut pod dominantnim narativom kiča koji je, rekao bih, zaštitni znak ovog grada. Sve je nekako usiljeno drečavo, šareno i isforsirano luckasto, bez mere dobrog ukusa i bez trunke sofisticiranosti. Na ulicama ima previše napadnih probisveta koji te prozivaju, smaraju, koji dobacuju, koji ruže ionako oronuo i prljav grad. Svi su, za moj ukus, previše neposredni na javnom mestu, nemaš privatnost i mir gde god da izađeš, a džez koji se svira mahom nije onaj za koji se ja zalažem i kojim se bavim, već nekakva vremeplovska mešavina ranog džeza s početka 20. veka i

Dimitrije Vasiljević

marširajućih bleh orkestara. Rečju, Nju Orleans je sredina koju nikada ne bih izabrao za život, da me trenutni prioriteti u poslu i karijeri nisu privremeno u njega doveli. U vanrednim situacijama, sve ovo što sam opisao je ovako, pa još recimo tri puta gore. Zašto se mnogi ljudi toliko oduševljavaju Nju Orleans-om, mislim da mi nikada neće biti jasno. Siguran sam da imaju neke svoje razloge, bilo argumente ili zablude, ali za to ćete morati njih da pitate.

* Sa obzirom na činjenicu da su uragani učestali na datom podneblju, koliko vremena treba da se uobičajeni život, odlazak na posao, uspostavi uz redovno funkcionisanje infrastrukture? Da li je sanacija postala, u izvesnom smislu, rutinska?
Imam utisak da su vlasti Nju Orleansa i Luizijane u velikoj meri postale verzi-rane i iskusne u organizaciji odbrane, kao i dovođenja poretka u normalu u periodu za vreme i posle uragana. Pa ipak, svaki uragan je nepredvidiv i svaki put uništi nešto novo ili na neki nov način ugrozi normalni tok života u gradu. Nevolja je i ta što je Nju Orleans ispod površine mora, pa se sve padavine zadržavaju iznad zemlje i velike poplave su gotovo redovna pojava, čak i tokom običnih oluja, a kamoli uragana. Sanacija ima neki svoj tok, ali njena brzina uvek zavisi od načinjene materijalne štete, kao i od brzine povlačenja poplava i nepogoda, jer ekipe ne mogu izaći na teren sve dok se uslovi za to ne stvore. A to može trajati danima, pa i nedeljama.

* U proteklim danima da li je iko tu razmišljao i vodio računa zbog Covid-19?
Tih dana nakon uragana, grad je bio potpuno pust jer je većina stanovnika bila evakuisana, ništa od prodavnica i javnih ustanova (sem bolnica) nije radilo, tako da nemam ni predstavu o tome da li je iko vodio računa o kovidu. Ono malo što sam video, posetivši tu jednu jedinu prodavnicu, govorilo mi je da ljudi imaju veću muku na leđima, a to je realna borba za hranu i vodu, te stoga niko u prodavnici nije pitao za mere, maske i slične formalnosti.

* Na koji način svoje poslovne obaveze podređujete vremenskim uslovima i koliko brzo se, sve to, vraća u uobičajene tokove?
Na univerzitetu postoji kancelarija za praćenje uragana koja nam javlja sve ono što je potrebno da znamo u vezi otkazivanja nastave ili mera koje u kampusu preduzimaju u slučaju nepogoda. Ovom prilikom su svi studenti bili autobusima evakuisani u Dalas, a profesorima je zabranjeno da dve nedelje nakon uragana ulaze u kampus, dok se sve popravke ne završe. Na svu sreću, imamo razvijen sistem onlajn nastave, koji koliko god da je jedna forma koja je po kvalitetu drastično niže od regularne nastave, ipak eto postoji kao sredstvo da se premoste dani za vreme i nakon nepogode. Ranijih godina se dešavalo da dva – tri dana nakon uragana ne idemo na posao, ali sada nakon Ide, taj peroid bio je znatno duži.

Dimitrije Vasiljević

* Koji su Vaši predstojeći planovi u pogledu nastave, naravno – koncerata, da li uspevate na radite na novim pesmama/albumu?
Ova svetska pandemija je poremetila sve nas umetnike izvođače, pa tako i mene. Polako se koncerti i nastupi vraćaju, ali uglavnom na kašičicu, dosta toga se menja, publika je zastrašena, organizatori obazrivi, svi žive u nekoj nesigurnosti, strahu, neodlučnosti. U takvoj atmosferi ja ne volim da nastupam. Zato se vrlo postepeno vraćam javnom nastupanju, biram mesta gde ću svirati. Ne svira mi se svugde i po svaku cenu, kao ni pod svakakvim uslovima (sa maskom ću zauvek odbijati da nastupam). Što se tiče akademske karijere, hvala Bogu, ona mi donosi sigurna primanja i relatiivno sigurno radno mesto, čak i za vreme kriza. Narednih nekoliko godina ću sigurno provesti na sadašnjem univerzitetu u Nju Orleansu, a nakon toga,
nadam se promeni, no videćemo, još je rano za prognoze bilo kog tipa – Dimitrije Vasiljević zaključuje priču o događajima tokom uragana Ida i ličnom doživljaju svih nedaća koje su zadesile Nju Orleans.

Radi podsećanja, uragan Ida, najjači od 1870. godine, stigao je sa Kariba poslednjih dana avgusta 2021. godine. Povećavajući jačinu od Meksičkog zaliva, silno je zahvatio jugozapadnu obalu SAD. Ljudi su stradali zbog urušavanja autoputa i stabala koja je vetar obarao. Povređeni su usled propadanja automobila kroz kratere u kolovozu… Uragan Ida je dostigao udare vetra od 249 km/h. Ida je nadjačala Katrin, uragan koji je, isto područje, pogodio pre tačno 16 godina.
Možda, da je manje kiše palo u Luiziani, istovremeno ne bi bilo suše u Srbiji?

lične fotografije iz privatne arhive