19/03/2024
Najnovije vesti

ANĐELA VESIĆ U KOLU

Autor 12/09/2022

Valjevka Anđela Vesić, 19-godišnja brucoškinja Beogradskog univerziteta, bivši igrač CZNK “Abrašević” iz Valjeva, potpisala je ugovor i postala igrač Nacionalnog ansambla “Kolo” iz Beograda. Ostvarivši svoj san, Anđela je prva igračica iz Valjeva, koja je nakon gotovo 30 godina, kada je u Kolo primljen Vladimir Spasojević, prošla stroge kriterijume ulaska u Nacionalni ansambl.

Anđena je karijeru počela u tada KUD “Abrašević” (sada CZNTK Abrašević), nakon četiri godine otisnula se put Beograda, gde je upisala i sa uspehom završila srednju Baletsku školu Lujo Davičo, a onda je usledio poziv koji se ne odbija.

“Dobila sam poziv od sekretarice ansambla Kolo, sa pitanjem da li bih mogla da dođem do njih dan kasnije u 12 sati. Nisam ni sanjala da će me tamo sačekati direktor Nacionalnog ansambla Kolo i šef igrača Zoran Mitrović. Kratko mi je rečeno da su duže vreme pratili moj rad i da oni mene vide u Nacionalnom ansamblu. Naravno da sam pristala. Razgovor je trajao dva minuta,” u dahu nam je rekla Anđela Vesić, koju smo zatekli u krugu porodice, dan uoči prvog “radnog” dana u Kolu.

“Moj prvi učitelj je bio Ivan Pantić u Abraševiću, i ja sam sa folklorom počela relativno kasno, sa 12 godina. Nisam ga volela, to je više bila tatina želja, jer je on bio u folkloru preko 20 godina, ali sam posle dva meseca dobila priliku za prvi nastup i od tada se sve promenilo. Već u šestom razredu sam shvatila da želim da budem profesionalnija u svemu tome, da je scena moja, da ja na sceni nemam tremu, da nemam strah, da se ja smejem na sceni. Istovremeno sam počela da uživam u šminkanju, nameštanju frizure, peglanju nošnje, obuvanju opanaka, vunenih čarapa…U to vreme u Abrašević je dolazio pok.Goran Mitrović iz Kola da postavlja koreografije, i ja sam počela sebe da zamišljam u Kolu, maštajući o tome da mi je mesto sa takvim igračima. Gledala sam njihove koncerte, pratila ih preko društvenih mreža…Saznala sam i za Baletsku školu Lujo Davičo u Beogradu , koja bi mi bila neka prečica do Kola, i nakon završetka osmog razreda dobila sam dozvolu od roditelja da mogu da idem na prijemni ispit za baletsku školu”.

Nakon dobijene dozvole od roditelja Anđela se upisala u Baletsku školu Lujo Davičo u Beogradu. I bila je prva na prijemnom ispitu. Naredne četiri godine nastavila je da ređa uspehe u školi. Prosek četvorogodišnjeg školovanja bio je 5,0.

” Ja sam zapravo došla na prijemni ispit u Beograd ne sa željom da budem primljena, već da budem prva. Rekla sam sebi ako ne budem prva- odustajem. I bila sam. Prva devojka iza mena imala je 11 bodova manje, i to mi je bio dokaz da mogu, i da zaslužujem da budem tu. Neću biti lažno skromna, zbog svog proseka, zbog svojih dostignuća, nagrada koje sam osvajala, bila sam jedini stipendista Grada Beograda u svojoj generaciji sve četiri godine. Od Valjeva nisam dobila ništa. Na svim Republičkim takmičenjima u žiriju su bili predstavnici “Kola”, oni su procenili da u meni ima kvaliteta, i za solo koreografiju “Ciganska ljubavna igra” iz Vojvodine Dobrivoja Putnika osvojila sam nagradu. To mi je bio najteži ali i najsrećniji dan u životu”, kaže Anđela.

” Nakon završene srednje škole nije mi bio cilj da ostanem samo na tome, ali da svakako ostanem u svetu folklora, ali pošto u Srbiji ne postoji ništa vezano za igru rešila sam da se upišem na Filozofski fakultet, smer za etnologiju i antropologiju, jer je etnologija povezana sa tradicijom, kulturom i običajima, nošnjom našeg naroda. “

Kako stvari stoje, zbog obaveza u Nacionalnom ansamblu Kolo, Anđela Vesić će biti prinuđena da se prebaci na vanredne studije, iako je primnjena na budžet. Nakon obavljenih lekarskih pregleda, i potpisivanja za početak šestomesečnog ugovora, danas joj je i zvanično prvi “radni” dan.

” I dalje imam velike ciljeve, ali do njih planiram da dođem kao i do sada- postepeno. Ako sam mogla da strpljivo čekam na ovaj poziv i radim na sebi i svojoj igri, strpljivo ću i dalje raditi na njihovim ostvarenjima” jasna je najmlađa igračica Kola.

” Obaveze će biti velike jer želim da završim fakultet, ali sam spremna na izazove. Da ne zaboravim da se zahvalim svom prvom učitelju Ivanu Pantiću, a posebno profesoru Bori Talevskom, bivšem igraču , koreografu i solisti Kola, koji mi je predavao na prvoj godini predmet Osnove koreografija i koji me je odveo u Beogradski Abrašević. On me je pratio sve četiri godine, iako je posle godinu dana otišao u penziju. On me je stavljao u različite koreografije, primetio moj kapcitet i uvek verovao u mene”, uz osmeh priča Anđela.

Iz valjevskih sećanja dolazi i kratka priča da je sa 12 godina igrala solo, koje se igra sa 15. I ovde su nečije oči videle njen talenat. Sa nestrpljenjem očekujemo njen prvi nastup u Kolu, gde će ne sumnjamo opravdati poverenje koje je svojom željom i radom, ali i verom u sebe svakako zaslužila. Srećno Anđela. Nebo je granica.