19/03/2024
Najnovije vesti
16-5-2022-urucena-nagrada Desanka Maksimović -poziranje-laureat-Objektiva.rs-Foto-Snezana-Jakovljevic-Krunić Brankovina

ŽIVORADU NEDELJKOVIĆU SVEČANO URUČENA NAGRADA U BRANKOVINI

Autor 16/05/2022

Pesniku Živoradu Nedeljkoviću, na svečanosti u Brankovini, uručena je nagrada za poeziju “Desanka Maksimović”.

Tome je prethodio “Poetski čas valjevskih đaka u spomen Desanki” na Trgu pesništva u Valjevu, a zatim u znamenitom mestu nadomak Valjeva, program je počeo recitalom srednjoškolaca i polaganjem cveća na humku Desanke Maksimović.

Na osunčanom proplanku između vajata Nenadovića i očuvane stare škole, koju je pohađala i naša najpoznatija pesnikinja, svečanost uručenja prestižnog književnog priznanja je, u ime organizatora, otvorila Violeta Milošević, direktorka Matične biblioteke “Ljubomir Nenadović” iz Valjeva.

Izražavam radost što smo ponovo zajedno u pitomoj Desankinoj Brankovini. Čekanje na ovaj susret bilo je dugo i neoprostivo. Nemamo više vremena da se osvrćemo i vraćamo, upozorila nas je Desanka u pesmi. Dovoljno smo ga izgubili i zato moramo nastaviti. Sada treba misliti na večno i neobuhvatno, jer poezija takva jeste.

Želim svima toplu dobrodošlicu, a ovogodišnjem laureatu Živoradu Nedeljkoviću, čestitam zasluženu nagradu i doborodošlicu u porodicu dobitnika Desankine nagrade.”

Prestižna književna nagrada “Desanka Maksimović” se dodeljuje za celokupan doprinos srpskoj poeziji, osnovana je na inicijativu Skupštine opštine Valjevo 1994. godine.

Odluku o izboru ovogodišnjeg slavodobitnika, pesnika Živorada Nedeljkovića, jednoglano su usvojili: profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, dr Đorđe Despić, zatim docent dr Branko Vraneš sa Filološkog fakulteta iz Beograda, doktor filoloških i političkih nauka Slađana Ilić iz Zadužbine “Desanka Maksimović”, kao i laureat iz 2019. godine, Vojislav Karanović, pesnik i urednik redakcije kulture u Radio Beogradu i predsednik žirija, redovni profesor Filološkog fakulteta u Nišu, dr Goran Maksimović, koji je saopštio Odluku.

Osnovni postulati pesničkog sveta, a samim tim i stvaralačke poetike Živorada Nedeljkovića, počivaju na izrazitoj liričnosti, na traganju za skrivenim značenjskim potencijalima svakodnevnog jezika, a sami tim i razumevanju pesništva kao istovremenog i ukrštenog govora „malih stvari“ i “krupnih sitnica“. Liričnost je prevashodno utemeljena na diskretnoj melanholiji.

Za Nedeljkovića je jezik “velika tajna”, u njemu je sadržana “nedokučiva alhemija poezije“ i temelj svakog lirskog i ne samo lirskog govora. Istovremeno, snaga poezije očitava se upravo u toj sposobnosti da doprinosi “zdravlju jezika”, koji je često ugrožen pred raznolikim savremenim uticajima i obesmišljavanjima. Ukazujemo posebno na zbirke Jezik uveliko, Sušti poslovi, Tačni stihovi, u kojima pesnik traga za suštinom jezika i njegovog opstanka pred navalom tehnoloških dostignuća i tuđica, koje nadiru iz globalnih sfera i koje poništavaju identitet “malih jezika”, kao i pravo na posebnost i individualnost govornika tih jezika.

Možemo zaključiti na kraju ovoga sažetog iskaza da poezija u stvaralačkom nadahnuću Živorada Nedeljkovića nastoji da uređuje jedan novi svet i život, koji je možda nestvaran ili zamišljen kao “idealna utopija”, ali je svakako iskreniji i čistiji od stvarnog sveta i života preplavljenog licemerjem i negativnim strastima.”

Nagradu je uručila profesor dr Zorana Opačić, predsednica Upravnog odbora Zadužbine “Desanka Maksimović”.

Za svoje decenije postojanja Zadužbina ima rezultate vredne hvale: kapitalni poduhvat digitalizovanih Celokupnih dela Desanke Maksimović i više od stotinu monografskih publikacija. Zadužbina je izrasla kao mesto sjedinjavanja umnog, organizacionog i pesničkog rada, sve u slavu i pod okriljem Desanke Maksimović.

Zadužbina tri godine prati svoje dobitnike. To znači da se ove godine pojavio izbor iz stvaralaštva koje je sačinio prošlogodišnji dobitnik, Saša Radojčić i da se pojavio odličan naučni zbornik Pesništvo Tomislava Marinkovića, posvećen dobitniku iz 2020. godine. Ovogodišnji dobitnik, Živorad Nedeljković, započinje danas svoj saživot sa Zadužbinom i uvrštava se u njene čuvare.

Posle dve strašne godine pandemije, sa velikim zadovoljstvom opet smo se okupili u Brankovini, uz Desanku i Desankine, u najlepšem dobu godine. Podržimo Zadužbinu i kad prođe maj: osnovana je u najtežim vremenima, opstala je tokom mnogih dramatičnih događaja novije istorije, sve do današnjih, jednako teških vremena u kojima joj je pomoć najpotrebnija. Na to nas obavezuju delo spisateljice, Brankovina i svi pesnici ovenčani velikom nagradom.”

Ovogodišnji laureat, Živorad Nedeljković, zahvalio je za prestižnu književnu nagradu “Desanka Maksimović” pročitavši “Govor o dostojnosti”, besedu u kojoj, pored ostalog, kaže:

“Jasna ili pak nesvesno od jasnoće udaljena, poezija je svetkovina ljudskog života. Ništa ne traži i ne mora, a ima pravo da prošeta kroz selo, da zastane ispod stabla u centru. I da odatle kao dobošar oglasi patnju, tugu i melanholiju. Radost što kao zvuk iz zovine svirale izlazi iz nečije nasušne potrebe. Iz duše, bez koje istinskog pevanja ne može biti.

Današnji pesnik zna da treba zatražiti pomilovanje. I za savremenike i za one što ničiji savremenici nisu, za zauvek odmaknute od bilo kog dosega poezije. Za sebe. Za reke potekle kroz cevi, za vazduh od koga pluća drhte kao miš. I ako je izmučen dilemama, nema razloga za drhtanje.

Mora biti milosrdan i prema onima koji to nisu i pokazati razumevanje za one koji ga nisu imali ni za koga. To su reči Desanke Maksimović. Uostalom, poezija bira i šta će i kako će. Nesumnjivo je da ponekad može naneti i kakvu štetu, najpre svom tvorcu. Pesnik u sebi, u izabranoj samoći, rešava da li će izgovoriti: tu sam, tražim pomilovanje, te ili pak reči istog značenja.

Kad kažemo naša najveća pesnikinja, jasnost je odmah tu. Na vagu, na kraju, ide jedino sumnja u nečiju dostojnost da zatraži milost za kradljivca snova ili prodavca magle. Iako izgleda u opštem galimatijasu da nije, lako je proveriti da li smo, kao Desanka Maksimović, dostojni da zatražimo pomilovanje, ne samo ovde, u ovom jeziku.

Izgleda nam da je ostajanje sa sobom, u žuđenoj sigurnosti unutrašnjeg bića, kad se vodi govor o dostojnosti, jedino nužno. Sve drugo u pesmi može biti i veština i rutina. U nadi da je poneka moja pesma nadrasla zanatsko umeće, ovo priznanje doživljavam kao višestruko važno u poodmaklom svom dobu, kad predstoji popis samoća koje jačaju uverenje da je poezija zaslužena milost.”

Potom, na nagovor voditelja programa, spikera, Radmile Novaković, ovogodišnji slavodobitnik je pročitao nekolicinu svojih pesama na svečanosti kraj Desankine škole.

“Svakog jutra pogledam naslovne strane novina.
Čemu poezija u doba bestidnosti, pomislim…”

Član Veća grada Valjeva, Nenad Patijarević, izrazio je zadovoljstvo jer se, nakon dvogodišnje stanke izazvane pandemijom, uručenje nagrade “Desanka Maksimović” održava u Brankovini, a upravo to je poželeo prošlog septembra na svečanosti povodom nagrade za najbolji putopisni roman.

Prigodan muzički program izvele su učenice Muzičke škole “Živorad Grbić” iz Valjeva, gitaristkinja Anđelka Dragić i flautistkinja, Kristina Stepanović.

Organizatori svečanosti uručenja književne nagrade su Matična biblioteka “Ljubomir Nenadović” iz Valjeva i Zadužbina “Desanka Maksimović”, dok Narodna biblioteka Srbije u Beogradu priređuje Okrugli sto o poeziji Saše Radojčića, prošlogodišnjeg dobitnika nagrade “Desanka Maksimović“.

Večeras, od 17 sati, u Svečanoj sali Valjevske gimnazije biće proglašen pobednik 30. poetskog konkursa za srednjoškolce “Desanka Maksimović”