- Home
- Vesti
- Vesti iz Valjeva
- Srednjoškolci iz Valjeva u Pfafenhofenu – Prijateljstvo koje traje već četvrt veka

Srednjoškolci iz Valjeva u Pfafenhofenu – Prijateljstvo koje traje već četvrt veka
U prvoj polovini jula, 23 srednjoškolaca sa profesorima, Dušicom Rajevac, Ivanom Vitorović i Markom Tomićem boravili su u Pfafenhofenu u Nemačkoj, u organizaciji Udruženja Prijateljstvo sa Valjevom. Pričajući o utiscima, učenici valjevske Tehničke i Ekonomske napominju da su srdačno primljeni u porodicama, bilo je zabavno, ali su mnogo i naučili. O prijemu kog gradonačelnika kažu: “Svidelo mi se što nas je primio kao da smo neki uvaženi gosti.”
Povodom ove lepe tradicije koja traje već 25 godina, nosilac aktivnosti Društva, profesorka Dušica Rajevac, uz razgovor o ovogodišnjoj poseti prijateljima iz Bavarske, podseća i na prve momente povezivanja žitelja dva grada.
Postoji dosta organizacija i udruženja koji su nama u Srbiji pomagali za vreme bombardovanja, ali Udruženje ,,Prijateljstvo sa Valjevom”, osnovano 16. jula 1999. godine, je jedinstveno ne samo po tome što su svoje akcije nastavili i nakon završetka Nato agresije na našu zemlju, već i po tome što pored mnogobrojnih humanitarnih akcija i kulturne i privredne saradnje već 25 godina svake godine organizuje jednonedeljni boravak naših srednjoškolaca u Pfafenhofenu, koji su smešteni u porodicama i za koje organizuje bogat, poučan i interesantan program.
Na taj način do sada je preko 400 naših srednjoškolaca, koji uče nemački jezik, imalo priliku da budu gosti Udruženja. Mudra odluka naših prijatelja da ugoste omladince, neiskvarena mlada bića, lišene politike i bilo kakvih predrasuda, kulturne i vaspitane, jer su oni bili i ostali pravi ambasadori naše zemlje i našeg naroda. Svaka grupa svojim odličnim ponašanjem ostavi pozivnicu za narednu grupu.
Ove godine, u periodu od 7. do 14. jula, osam valjevskih srednjoškolaca boravilo je sa profesorkama nemačkog jezika, Dušicom Rajevac i Gretom Peterešin Gojković, u ovom bavarskom gradu. Sa nama je, nešto kraće, od 7. do 11. jula, boravio hor Valjevske gimnazije, 15 učenika sa profesorkom nemačkog jezika, Ivanom Vitorović i profesorom muzičke kulture, Markom Tomićem.
Njihov program se malo razlikovao od našeg, jer su oni u prepodnevnim satima imali probe, ali smo imali nekoliko zajedničkih aktivnosti. I oni su, kao i naša grupa, bili smešteni u porodicama.
Druženje sa bavarskim prijateljima je lepo, kao i program, koji su domaćini osmislili kako bi grupa na što bolji način stekli uvid u njihov obrazovni sistem, privredu, tradiciju, kulturu, način ophođenja prema prirodi i životnoj sredini, o kojoj veoma vode računa. Učenici su videli mnogo toga što kao obični turisti ne bi mogli, naučili i videli nešto novo, poboljšali znanje jezika, proširili vidike i stekli nove prijatelje.

Program je obuhvatio, pored Pfafenhofena, sa čijim istorijatom i najznačajnijim spomenicima nas je upoznao predsednik Udruženja, Bernd Dušner, i obilaske Nirnberga i Minhena.
U Nirnbergu nam je vodič takođe bio gospodin Dušner, koji je ovde studirao. Posetili smo rodnu kuću čuvenog slikara Albrehta Direra, u kojoj se nalazi muzejska postavka, kao i tvrđavu, koja dominira ovim čarobnim gradom. U Minhenu smo se uz pomoć vodiča upoznali sa istorijatom glavnog grada Bavarske, a poslednjeg dana našeg boravka imali smo priliku da sami istražujemo grad, obilazimo spomenike i turističke atrakcije, posetimo BMW muzej kao i Olimpijski park.
Učenici su u Pfafenhofenu posetili centar za obuku i dobili uvid u njihov dualni sistem obrazovanja, a jedan dan su proveli na nastavi u tamošnjoj gimnaziji. Boravak na časovima, kao i sama poseta školi, im je, pored slobodnog vremena na bazenu, posete ZOO parka Poing nadomak Minhena (https://www.wildpark-poing.de/), u kome se na ogromnom prostranstvu lokalne životinje, osim vukova, lisica, medveda i pitica grabljivica, slobodno šetaju i koje posetioci mogu da hrane, posete avantura parka i igranja mini golfa u obližnjem mestu Jecendorf (https://waldkletterpark-oberbayern.de/, https://adventuregolf-oberbayern.de/), jedan od nezaboravnijih događaja sa ovog putovanja. U školi je svako dobio svog druga – pratioca sa kojim je pohađao razne časove. Na času plesa naši učenici su ih učili kako da igraju srpsko kolo.

Učenici su bili na dva koncerta, jedan u okviru Open Park festivala, koji se održavao na gradskom bazenu, a drugi na godišnjem koncertu u gimnaziji, na kom je, pored učenika gimnazije i realne škole, nastupio i hor Valjevske gimnazije pod vođstvom Marka Tomića, koji je pobrao sve pohvale, a dugi aplauz i ovacije oduševljene pubilke sigurno će dugo pamtiti. Svi smo osećali veliki ponos zbog ovog velikog uspeha. Pored zajedničkih numera, naš hor je otpevao a kapela „Devojko mala“ i himnu Valjevske gimnazije, a profesor Tomić, kao iznenađenje večeri, je otpevao opersku ariju „O sole mio“. Inicijator ovog zajedničkog projekta, koje je, između ostalih podržalo i Udruženje „Prijateljstvo sa Valjevom“ je Štefan Daubner, profesor muzike u tamošnjoj gimnaziji.
Koncertu je pristustvovao i konzul Srbije u Minhenu, gospodin Kosta Simonović, ali naši učenici nisu imali priliku da se, pre ili nakon koncerta, sastanu sa njim.

Kao i svake godine grupa, ovaj put obe grupe, su imale prijem kod gradonačelnika, gospodina Tomasa Herkera, koji je za nas izdvojio vreme i u prelepoj svečanoj sali, čiji su zidovi ukrašeni portretima bavarskih kraljeva i prinčeva, upoznao učenike sa istorijatom Pfafenhofena, sadašnjoj situaciji, ali i planovima za budućnost. I ovaj put učenici su od gradonačelnika, pored poklona, dobili i ulaznice za bazen. Naš poklon „Na Drini ćuprija“, preveden na nemački (Die Brücke über die Drina), gradonačelniku se veoma dopao, naročito zbog simbolike mostova koji spajaju ljude i različite kulture.
U Pfafenhofenu smo posetili muzej voska (https://haus-hipp.de/), u vlasništvu porodice Hip, koja je vlasnik fabrike za proizvodnju dečje hrane „Hip“. Gospodin Hans Hip je bio naš vodič kroz postavku, koja predstavlja istorijat pravljenja sveća sa originalnim alatima, svećama napravljenim u raznim oblicima, prava umetnička remek dela, i pisanim dokumentima. U prizemlju muzeja se nalazi poslastičarnica, u kojoj je u jednom delu postavljena izložba o porodici Hip i kako je sve počelo sa proizvopdnjom dečje hrane, ali i drugih konditorskih proizvoda.
Okrug Pfafenhofen je poznat po proizvodnji hmelja, čak polovina svetske proizvodnje je upravo u ovoj oblasti. U obližnjem gradu Volcahu posetili smo muzej hmelja (https://www.hopfenmuseum.de/), čija stalna postavka predstavlja načine obrade hmelja od davnih dana pa sve do danas.
Nažalost, uzgoj hmelja zahteva i upotrebu velike količine pesticida što štetno utiče na životnu sredinu, naročito na insekte, ali se stanovnici trude da uklone posledice. Predlog vladajuće strukture da se u predgrađu napravi industrijska zona, građani su, i pored primamljivih priča o boljem prosperitetu grada, koji bi došao preko poreza novih firmi, novim radnim mestima, uveravanjima da će biti primenji najviši standardi zaštite životne sredine, odbili, jer im je na prvom mestu nenarušena i zdarva životna sredina i koju, kao takvu, žele da ostave svoim potomcima.
Kolika je svest o očuvanju prirode govore mnogobrojini primeri. U Pfafenhofenu, ali i u ostalim gradovima u Nemačkoj, možete biti „kum“ i zelenoj površini, maloj, velikoj, drvetu, klupi, igralištu, vaš je izbor. I kao svaki dobar kum, vaš je zadatak da tu zasadite medonosno cveće, seme dobijete u opštini, da ga održavate i da se brinete o njemu.
Svaka površina na kojoj je bilo moguće nešto zasaditi je prepuna raznih biljaka na radost pčela i drugih insekata, ali i stanovnika ovog bavarskog grada, koji se svojim građanskim inicijativama bore za zdravu, čistu i uređenu životnu sredinu. Na jednoj zelenoj površini prepunoj raznih biljaka naišli smo na tablu: „Zelena površina u smislu biodiverziteta, zajednički projekat Valjeva i Pfafenhofena za razvoj održivog biodiverziteta.“
Predstavnici garda Pfafenhofena boravili su pre nekoliko godina u našem gradu kako bi stekli uvid u to koje biljke kod nas uspevaju, jer se klima kod njih menja i postaje slična našoj, a sve u želji da očuvaju zdravu sredinu.

U Minhenu smo videli izložbu, koja je postavljena u jednom malom parku, posvećenu klimatskim promenama. Na 17 punktova posetioci Bašte klimatskih promena (Der Klimawandel-Garten) mogu da saznaju zanimljive činjenice o značaju biljaka i zelenih površina u borbi sa posledicama klimatskih promena u naseljima. Kroz mnogobrojne primere prikazano je šta svako može da učini u svom dvorištu radi očuvanja biodiverziteta. Takvo jedno dvorište, koje se nalazi u centru grada, videli smo i kod našeg prijatelja Manfreda Menš Majera u Pfafenhofenu. Primenjujući sva propisana pravila, kao na primer zasad medosnosnog cveća, jedan deo gde trava nije pokošena, suve grančice skupljene na gomilu, staro drvo sa šupljinama, manja vodena površina, njegovo dorište dobilo je sertifikat „Priroda u dvorištu“.
Inače, gospodin Menš Majer bio je inicijator ideje da se u Pfafenhofenu posadi šljiva kao znak prijateljstva između naša dva grada, koju su u leto 2014. zasadili naši učenici u Interkulutralnoj bašti u Pfafenhofenu.

Za naše nemačke prijatelje pripremili smo Srpsko veče, na kome su posetioci mogli da pogledaju izložbu o radu Udruženja u proteklih 25 godina, da degustiraju našu hranu i piće i uživaju u našoj muzici, koju su, uz klavirsku pratnju profesora Tomića, izvodili raspevani valjevski gimnazijalci. Ni kolo nije izostalo ove večeri. Tom prilikom je gospodin Dušner uručio zahvalnicu porodici Švarcmajer, koja od samog početka ne samo da prima u goste učenike, već i pomaže u sprovođenju programa. Ove godine su im naši učenici, dirnuti nesebičnom pažnjom koju su nam posvetili na uštrb svog slobodnog vremena, često čak pomerajući svoje obaveze, kupili poklon kao mali znak pažnje za sve učinjeno.
Da biste bolje shvatili koliko je značajno i vredno poštovanja sve ono što naši prijatenji iz Udruželja „Prijateljstvo sa Valjevom“ rade za nas, zamislite: Čuli ste vest da jednu zemlju, jedan nedužan narod, bombarduju. Sve svoje slobodno vereme koristite samo da biste im pomogli. Pokrećete akcije prikupljanja humanitarne pomoći i organizujete njeno dopremalje onima kojima je to najpotrebnije. Donirate novac. Odlazite na trgove i pričate o nepravdi koja im se nanosi. Pišete članke o njihovoj patnji. Pravite letke koji pozivaju na prestanak bombardovanja. Stajete u njihovu zaštitu iako su svi protiv njih. Iako su označeni kao zločinački narod. Organizujete svake godine posete srednjoškolaca. Deca borave kod vas. Ne znate njihov jezik, možda nikada niste bili u njihovoj zemlji o kojoj svaki dan čujete samo najgore stvari, ali ih primate kao najrođenije. Svaki dan im pravite raznovrstan i bogat program. Brinete o njima i za njih kao da su vaša rođena deca. Organizujete im posete školama da ih upoznaju njihovi vršnjaci. Prima ih gradonačelnik kao da se radi o najvažnijoj delegaciji i uvek im uruči vredne poklone. Dovodite kulturno – umetnička društva, umetnike, muzičare, književnike, lekare i sportiste da svima pokažete da u toj zemlji žive divni, vredni ljudi, koji nisu ni zašta krivi. Dovodite privrednike i odvodite vaše delegacije u tu zemlju da bi uspostavili saradnju i obnovili privredu. Dajete celog sebe za mir, jednakost i razumevanje među narodima. I tako 25 godina. Sa istom, neiscrpnom energijom.
A sada zamislite sebe na njihovom mestu. Da li biste VI bili spremni da isto učinite kao što već četvrt veka čine naši bavarski prijatelji?”, zaključila je profesorka nemačkog jezika, Dušica Rajevac.
O svojim utiscima učenik Tehničke škole iz Valjeva, Mihalio Janjić naznačava: Ja sam bio smešten u porodici Švarcmajer sa drugom iz Valjevske gimnazije, Vanjom Tanasijevićem. Naša porodica od samog početka prima učenike, veoma je fina i ljubazna, provodili smo dosta vremena zajedno u priči.
Bio je lep i raznovrstan program. Posetili smo, između ostalog, park u Poingu. Tu mi se dopalo najviše što životinje mogu da se hrane i što imaju slobodu to jest nisu zatvorene kao u običnim zoo-vrtovima. Takođe išli smo u gimnaziju, škola mi se mnogo sviđa. Bio sam na časovima i družio se sa nemačkim vršnjacima. Imali smo i Srpsko veče, tu su naši učenici pevali naše tradicionalne pesme. Gradinačelnik nas je dočekao u sredu. Svidelo mi se što nas je primio kao da smo neki uvaženi gosti, ispričao nam je istoriju grada, podelio nam poklone i ulaznice za bazen. Bazen je baš lep, smešteno je nekoliko bazena za sve uzraste na velikoj zelenoj površini sa puno prirodnog hlada.
Minhen je na mene ostavio poseban utisak pošto je prepun prelepe arhitekture. U gradu smo obišli deo starog grada, takođe bilo smo i u katedrali Frauenkirhe, koja je prelepa kao spolja tako i iznutra. Minhenu svaki grad može da zavidi na nivou kulture i gostoprimstva ljudi. Muzej hmelja u Volcahu na prelep način objašnjava ceo tok proizvodnje piva kao i način obrađivanja polja hmelja.
Ovo putovanje će mi ostati u sećanju zbog prelepih stvari koje sam doživeo i video, a i veoma će mi značiti za dalje učenje nemačkog jezika. Takođe, pošto sam učenik arhitektonskog smera, veoma mi je značajno za dalje školovanje što sam imao priliku da vidim sve one divne građevine.
Učenica Ekonomske škole iz Valjeva, Nikolina Prodanović kaže da joj se putovanje u Nemačku veoma svidelo:
Nemačka je lepa zemlja, ljudi su baš divni. Pfafenhofen, kao i ostali gradovi koje smo posetili, su prelepi. Sviđa mi se što ne zagađuju grad i sve je čisto, ovo putovanje bih ponovila opet kada bih imala priliku.
Moja porodica Miterhuber ima jednu mačku i četiri mačke koje čuvaju. Kod porodice sam se osećala kao kod svoje kuće, posvećivali su nam vreme maksimalno i veoma mi nedostaju. Svi u porodici, imaju četvoro dece, su jako lepi i fini i vole da se druže sa drugim ljudima. Imaju plantažu hmelja i pokazali su nam je. Hmelj do sada nisam imala priliku da vidim. U muzeju hmelja u Volcahu sam mogla da vidim kako se nekada proizvodio hmelj. Priroda je u Bavarskoj prelepa, očuvana, vazduh je čist i svi vode računa o životnoj sredini. Ovo putovanje mi je bilo savršeno i jedno od omiljenih putovanja do sada.
Podsećanje – Poseta predsednika Udruženja “Prijateljstvo sa Valjevom” iz Pfafenhofena – OVDE