
Dr Milan Mršić – Preporuke fizijatra za decu: “Bar 60 minuta fizičke aktivnosti dnevno”
Početak školske godine prilika je da se ukaže značaj na važan aspekt zdravlja pedijatrijske populacije, a tiče se fizijatrije.
Roditelji i deca bi trebali da rade na prevenciji od prvih dana pre svega koja se odnosi na pravilan izbor školskog ranca i njegovo nošenje, a sve u cilju sprečavanja deformiteta i opterećenja kičmenog stuba, napominje dr Milan Mršić, specijalista fizijatar u Zdravstvenom centru Valjevo.
– Početak školske godine znači i izbor ranaca, a to treba da bude pravilno. Kaiševi bi trebalo da budu široki, ranac treba nositi na oba ramena. Bilo bi dobro da ranac ima i dodatnu traku koja bi se kopčala preko grudnog koša i na taj način teret bi bio ravnomerno raspoređen.
Znamo da su rančevi veliko opterećenje za naše male sugrađane i imamo preporuku Svetske zdravstvene organizacije, da na kilažu deteta, a to je od 25 do 30 kilograma u tom uzrastu, oni mogu da prime opterećenje do nekih 15% težine u rancu. Tako da bi idealno bilo da težina ranca bude do 3,5kg. Jedan od dobrih saveta jeste da taj ranac na leđima ne bi trebalo da nose duže od 20 minuta. Popularni su rančevi na točkiće, ali se oni ne savetuju jer dete obično to onda gura jednom rukom i zauzima prinudan položaj što takođe nije dobro jer može da napravi posturalnu disfunkciju – rekao je dr Milan Mršić, pri razgovoru za Odeljenje za odnose s javnošću ZC Valjevo.
Zbog sedentarnog načina života imamo sve veći broj deformiteta kičmenog stuba i lokomotornog aparata u najranijem uzrastu. Da bi se to preveniralo, dr Mršić navodi neophodnost kretanja i fizičke aktivnosti.
– Potrebno je da deca od najranijeg uzrasta usvoje naviku da dnevno imaju bar 60 minuta fizičke aktivnosti. Dovoljno je da to vreme budu napolju kroz igru, ali i u nastavi da tri puta nedeljno imaju pravi trening fizičkog vaspitanja.
Što se tiče treninga kod male dece tu bi trebalo da budu pre svega bazični sportovi. Tu se pre svega gimnastika, atletika, a uz to i borilačke veštine kao što su karate, aikido, tekvondo. Na taj način deca stiču motoričke veštine i balans, a ravnomerno razvijaju celokupnu svoju muskulaturu. Isto tako jednako preporučljivo je plivanje. Bazičnim sportovima bi dete trebalo da se bavi do petog razreda pa da se dalje opredeljuje da bira sport prema svojoj veštini – rekao je dr Mršić, napominjući da se dete baveći se bazičnim sportom razvija motoričke sposobnosti, balans i veštine, a grupni sportovi sa loptom bi trebalo da dođu kasnije, tek nakon petog razreda osnovne škole.
Dr Mršić zapaža da je kod viših osnovaca, od petog do osmog razreda uvođenjem digitalnih tehnologija modernog doba, znatno pogoršan način života jer po više sati tokom dana provode sedeći.
– Velika je greška u periodu rasta provoditi vreme u sedentarnom načinu života ispred kompijutera i mobilnih telefona. Prvo sebe mogu da dovedu do posturalne slabosti koja kasnije može da vodi do poremećaja držanja u vidu struktrunih deformiteta kičme kao što je kifoza i skolioza koje moraju ozbiljno da se shvate i leče. Tu je na prvom mestu uloga roditelja koji će da imaju nadzor nad decom i da ih usmeravaju.
Ono što smo primetili jeste i da je u porastu gojaznost kod dece i to je jedan od velikih faktora rizika za pojavu određenih deformiteta, ravnih stopala, deformiteta kolena, kukova, što dalje prouzrokuje bolove i probleme kod rasta i razvoja dece – izričit je dr Milan Mršić specijalista fizijatar. On uočava da nema velike razlike kod oba pola, jednako se uočavaju u periodu ubrzanog rasta deformiteti kičme i tu treba preventivno delovati uvođenjem obaveznih vežbi.
Pravo vreme za početak odlaska u teretanu za pedijatrijsku populaciju jeste sa završenim rastom u visinu i to je negde oko 14 ili 15 godina, ali umereno i pod stručnim nadzorom. Dete ne treba samo da posećuje teretanu da ne bi nastale povrede ili da ne bi preteralo u nekim vežbama čega smo svedoci. Bavljenje određenim sportovima kakvi su odbojka ili košarka zahtevaju teretanu kao segment vežbanja, ali pod obaveznim stručnim nadzorom.
Redovni i obavezni sistematski pregledi se obavljaju u prvom i trećem razredu osnovne škole. Kod dosta dece se primećuju posturalni deformiteti i to nisu klasični deformiteti kičme tipa skolioza ili kifoza nego nastaju zbog nepravilnog držanja tela i fizičke neaktivnosti.
Preporuka je da roditelji redovno kontrolišu količinu stvari koje deca nose u rančevima, zatim da ih stalno opominju na držanje dok ne usvoje pravilno, a da konstantno podržavaju i podstiču dečju fizičku aktivnost i bavljenje sportom.